Naslovnica Pretraživanje AAA
 
PREZENTACIJE

Prezentacije oblikovane u uredskim alatima su izuzetno često korištene u prvom načinu izrade kolegija, koji se većinom odvija „licem u lice“ uz pomoć tehnologije. Uporaba popularnih slajdova u kombinaciji s računalom i projektorom koji se i na lošije opremljenim fakultetima mogu pronaći u predavaonicama, gotovo je istisnula iz uporabe korištenje grafoskopa za prikazivanje prozirnih folija sa sadržajem koji je prethodno napisan bilo na računalu, bilo ručno. Studentima je nedvojbeno lakše pratiti nastavu iz materijala izrađenih računalom, u suprotnosti s često nečitljivim rukopisom predavača, premalenom veličinom slova, itd.

Nažalost, zamke (lošeg) korištenja prezentacija su mnogostruke. Predavači često natuknice u slajdovima prezentacija koriste kao podsjetnik na gradivo koje trebaju iznijeti u ograničenom vremenu. Izlaganje se višestruko ubrzava u usporedbi s vremenom kada su predavači pisali po ploči, studenti prepisivali gradivo ili pravili bilješke, a usporedno s time i učili. Natuknice postaju samo informacije koje treba što brže izgovoriti i prijeći na sljedeću, ponekad i bez ikakvog objašnjenja pozadine gradiva koje se izlaže. Istraživanja su pokazala da se u prosječnoj prezentaciji predavač na svakoj pojedinoj natuknici može zadržati 18 sekundi! Ponekad to vrijeme nije dovoljno ni za izgovaranje napisanog, kamoli za objašnjenje. Studentima takav način predavanja brzo može postati zamoran, jer su gotovo uvijek pasivni slušači, a ne aktivni sudionici predavanja.

Oblikovanje prezentacija djeluje kao zasebna struka. Autori bez osnovnog informatičkog znanja često čine mnoge pogreške pri dizajniranju prezentacije. Pogreška pogubna za svako predavanje je kopiranje teksta iz neke druge publikacije (znanstveni rad, udžbenik, itd.) u slajd prezentacije, bez obrade. Slajdovi nisu namijenjeni za popunjavanje „od vrha do dna“, od lijeve do desne margine, beskrajnim odlomcima teksta. Tako napisan slajd trenutno izaziva odustajanje studenta od čitanja napisanog, ali i od praćenja predavača. Razina usredotočenosti studenata sporije opada ako se na slajdovima pojavljuju i grafički elementi, poput slika/crteža vezanih za temu, umjesto samog teksta.

Uvijek je važno pri izradi prezentacije imati na umu da općeniti dojam dizajna može biti sasvim drugačiji prilikom pregleda na zaslonu računala i u učionici na projektoru. Tako autori nesvjesno koriste premalenu veličinu slova, ne znajući procijeniti povećanje prezentacije na projektoru u odnosu na veličinu učionice.  Također, serif vrsta slova (fontovi poput Times New Roman) može biti loše vidljiva na projektorima, što je još izraženije ako su slova „tanka“, a razlučivosti projektora male. Odabir boja može uvelike utjecati na čitljivost prezentacije, a gornje upozorenje o različitosti prikaza na zaslonu i projektoru ovdje dobiva punu težinu. Neke su kombinacije boja nečitljive, te je tako nelogično koristiti svijetle boje na svijetlim pozadinama, ili tamne boje na tamnim pozadinama. Obično se autori odlučuju za tamne boje slova na bijeloj ili vrlo svijetloj pozadini, ili za bijelu/žutu boju slova na tamnoj pozadini. Postoje kombinacije boja koje se vrlo loše vide, iako na zaslonu mogu izgledati vrlo dobro, poput crvene boje na plavoj pozadini.

Alati za izradu prezentacija nude velike mogućnosti autorima i olakšavaju rad. Jedna od zanimljivih, nedovoljno korištenih mogućnosti je uporaba zajedničkog dizajna za sve slajdove. Na jednom, glavnom slajdu (Slide Master), definiraju se mjesta postavljanja zajedničkih elemenata (poput naslova), uređuje se pozadina, boje i veličina teksta, koju će svi slajdovi moći preuzeti. Osim velike uštede vremena pri prvotnom oblikovanju sadržaja, prava se snaga korištenja ovako izvedenog unificiranog dizajna vidi na promjenama koje su neminovne. Ukoliko je potrebno objaviti novu verziju prezentacije, pogodnu za ispis, autor će vjerojatno htjeti promijeniti elemente poput pozadine, boja, da bi olakšao korištenje studentima. Ručno mijenjanje na svakom pojedinom slajdu suvišan je posao i pridavao bi puno muke uređivačima sadržaja.

U prezentacije se mogu ugrađivati razni dodaci poput tablica, slika, dijagrama, video i audio datoteka. Mnogostruke su mogućnosti animiranja elemenata na slajdu, dodavanja prijelaza s jednog na drugi slajd, no s takvim dodacima treba biti oprezan i za svaku se dodatnu animaciju pitati: Zašto mi ona treba? Koju poruku želim time prenijeti publici? Pretjerivanje stvara suprotan učinak u praćenju prezentacije.

Nikako se ne bi smjelo dogoditi da autori, otkrivši neke od mogućnosti alata za oblikovanje prezentacija, odluče otkriće tako upotrijebiti da se ozbiljno naruši čitljivost. Korištenje više od jedne ili dvije boje slova na slajdu, izmjenjivanje pozadina u prezentaciji, uporaba efekata poput prijelaza boja na pozadini, pretjerana uporaba animacija i prijelaza među elementima može izgledati zanimljivo, ali izaziva doista velike poteškoće.

Evo nekoliko praktičnih prijedloga:

  • koristiti što manje riječi na slajdu – maksimalno 40 riječi
  • po slajdu koristiti najviše šest redaka teksta, s po najviše šest riječi
  • ukoliko je moguće, na jednom slajdu opisati samo jednu ideju ili koncept
  • ne pisati cijele rečenice i odlomke teksta
  • veličinu slova podesiti na barem 28 točaka
  • umjesto tabličnog prikaza podataka upotrebljavati grafički prikaz
  • koristiti isti dizajn i shemu boja tijekom cijele prezentacije
  • svijetla slova na tamnoj pozadini se izvrsno vide u mračnoj prostoriji, no u svijetlim prostorijama je bolje koristiti tamna slova na svijetloj pozadini

 


TRAŽILICA