Naslovnica Pretraživanje AAA
 
VRSTE STUDENATA

Način shvaćanja gradiva je različit od načina na koji studenti uče iako jako utječe na njega. Prema načinu shvaćanja gradiva, studenti se najčešće dijele u dvije skupine. To je analitički pristup i globalni pristup učenju.

Studenti koji koriste analitički pristup u pravilu više vole samostalni pristup učenju, dok studenti koji primjenjuju globalni pristup više vole grupni pristup učenju gdje se informacije međusobno dijele. Za razliku od analitički orijentiranih studenata koji vole sami sebi postavljati neke ciljeve u učenju i pokušavaju ih doseći, studenti s globalnim pristupom više vole kada su im svi ciljevi unaprijed zadani i poznati.

Adaptivna hipermedija mora odgovoriti na oba ova zahtjeva na jednak način. Odnosno, sustav koji omogućava adaptivna hipermedija mora biti jednako prilagođen i studentima koji shvaćaju analitički i onima koji shvaćaju globalno. Važno je definirati na koji način je potrebno pristupiti pojedinim grupama studenata, kako bi se to moglo postići. Pri tome ne treba niti zaboraviti da svi studenti nisu niti potpuno priklonjeni samo jednoj niti samo drugoj skupiti. Većina studenata ima samo veću sklonost jednom pristupu učenja u odnosu na drugi pristup.

Kod studenata koji koriste analitički pristup potrebno je prvo organizirati podatke na način da se prvo predstave oni koji su specifični za pojedino područje, a tek potom oni koji govore globalno o tom području. Sam odabir kretanja kroz sustav treba prepustiti studentu, jer se on na taj način osjeća ugodnije jer analitički bira one dijelove koji mu se čine važnijima u tom trenutku ili nužnima za dalje stjecanje znanja. U upravljanju prostorom znanja sustav treba djelovati vrlo malo s vrlo malo uputa. Većinu stjecanja znanja treba prepustiti takvom studentu jer je svaki drugi model za njega daleko teži i samim time manje pogodan.

Studenti koji koriste globalni pristup imaju drugačije potrebe.  Prvo se trebaju predstaviti oni podaci koji su uvod u područje koje se obrađuje. Ti podaci trebaju studentu davati globalnu sliku o području koje se obrađuje kako bi mu bilo lakše snalaženje. Sustav također mora imati izravan nadzor nad kretanjem studenta i usmjeravati ga prema onim znanjima koja je ekspert proglasio važnijima. U tu svrhu dobro je studentu pružiti što veći broj dodatnih uputa i objašnjenja. Dijelovi nastavnog gradiva koje student treba savladati se trebaju strukturirano organizirati, a studentu se treba omogućiti uvid u to gdje se trenutno nalazi i u kojem smjeru se kreće.

Jedan od najvećih problema koji se javljaju u ovom pristupu je kako organizirati na odgovarajući način navigaciju. Dok se studenti u pravilu osjećaju puno sigurnijima i motiviranijima dok se samostalno kreću kroz prostor znanja, velik broj istraživanja pokazuje da način na koji će se kretati jako ovisi o njihovom predznanju. Na taj način će se studenti s manje iskustva kretati isključivo koristeći već dane navigacijske upute, kao što su: prethodna stranica, sljedeća stranica, a oni s više iskustva u području će sami graditi svoje putove.

 


TRAŽILICA