Naslovnica Pretraživanje AAA
 

Prema P.Brusilovsky postoji pet osnovnih tehnika adaptivne prezentacije:

  • Uvjetno prikazivanje teksta (eng Conditional text)
  • Razvlačenje teksta (eng. Stretch text)
  • Variranje odsječaka (eng Fragment variants)
  • Variranje stranica (eng Page variants)
  • Tehnike temeljene na fragmentima (eng. Frame-based technique(s))

Najjednostavnija tehnika adaptivne prezentacije se temelji na uvjetnom prikazivanju teksta. Kod ove tehnike cijeli tekst se podijeli na nekoliko segmenata. Svaki segment teksta odgovara, nekom uvjetu modela studenta. Prilikom prikaza se koristi booleova metoda određivanja da li se segment treba prikazati ili ne. Kada je potrebno prikazati stranicu sustav prikazuje samo one segmente za koje je dani uvjet zadovoljen. Iako je ovo najjednostavnija metoda ponekad autora materijala stavlja u ulogu programera, što može biti problem nekim autorima. Prednost ove tehnike je da se može koristiti u simuliranju svih ostalih tehnika adaptivne prezentacije, a u pravilu je dosta jednostavna za koristiti i shvatiti.

Razvlačenje teksta pruža studentu veću kontrolu nad materijalom koji pregledava. U slučaju uvjetnog prikazivanja teksta, sustav odredi koji segmenti su studentu zanimljivi i prikazuje samo njih. U tehnici razvlačenja teksta, sustav inicijalno prikaže jednaku stranicu kao i kod uvjetnog prikazivanja teksta, ali omogućava studentu da sam klikom na neki pojam otvori ili zatvori pojedini segment stranice. Na ovaj način postignut je jednak učinak kao i kod uvjetnog prikazivanja teksta, ali ovdje i sam student može raditi manje ili veće intervencije na dobivenim rezultatima. Ovakva metoda može biti više zbunjujuća za manje napredne korisnike budući da postoji mogućnost da otvaranjem područja koja su im previše komplicirana izgube previše vremena na dijelovima koja su im u tom trenutku možda presložena. Dobra strana je što je u slučaju pogrešne procjene sustava za pojedinog studenta on može napraviti korekciju i naučiti nešto više ili manje o nekom području. Ova tehnika se u pravilu koristi kada se daju dodatni podaci o nastavnom sadržaju, upute za nadoknađivanje znanja i usporedbe, ali se ne može koristiti u pristupu razvrstavanja podataka

Variranje odsječaka je nešto kompliciranija tehnika od prethodno navedenih, ali se može prikazati i pomoću uvjetnog prikazivanja teksta. Kod tehnike variranja odsječaka neki nastavni materijal se podijeli na manje odsječke, a svaki od odsječaka se pokuša napisati na nekoliko načina. Sustav praćenjem rada studenta treba samostalno odrediti koja kombinacija odsječaka bi studentu najviše odgovarala. Dakle, u ovom slučaju svi polaznici vide jednaku količinu odsječaka, ali svaki od njih je drugačije napisan i prikazuje materiju iz drugog pogleda. Ovakav pristup je u pravilu dosta složen za autore materijala, jer je nužno osigurati da sve moguće kombinacije odsječaka i dalje imaju potreban smisao. U slučaju velikog broja odsječaka i velikog broja različitih pojedinih odsječaka može postati gotovo nemoguće provjeriti svaku od mogućih kombinacija iako je svaka od njih jednako moguća.

Variranje stranica je jednostavnija inačica variranja odsječaka. Dok se u tehnici variranja odsječaka cijeli tekst dijeli na odsječke, u tehnici variranja stranica koriste se cijele stranice. Ova tehnika je u pravilu jednostavnija za korištenje autorima materijala jer tada je dovoljno tekst podijeliti na velike cjeline i svaku od cjelina napisati na nekoliko načina. Budući da su cjeline dovoljno velike mogu biti i međusobno vrlo slabo povezane. To osigurava da sve kombinacije stranica i dalje imaju zadržan međusobni smisao. U ovoj tehnici lakše je organizirati pisanje materijala od strane nekoliko autora jer svaki može napisati svojom predavačkom tehnikom pojedino područje bez iznimno velike suradnje s ostalim autorima nastavnog materijala. Nedostatak ove tehnike je što se isto gradivo objašnjava na različite načine, što u pravilu vodi i do vrlo sličnih sadržaja. Zbog toga se ovom tehnologijom grade vrlo slične stranice s mnogo zajedničkog sadržaja što može biti ekonomski manje isplativo.

Tehnike temeljene na fragmentima predstavljaju još precizniju tehniku variranja odsječaka. Dok se kod tehnike variranja odsječaka koristi samo algoritam provjere da li neki odsječak treba prikazati ili ne ova tehnika određuje i poredak odsječaka na stranici. U pravilu su fragmenti vrlo male jedinice, koje se mogu kretati od nekoliko rečenica, pa sve do par riječi. Potrebno je ponekad i poznavanje strukture jezika, kako bi se implementirala tehnika temeljena na fragmentima jer je prilikom preslagivanja pojmova potrebno zadržati prirodnu strukturu jezika. Jedina vrsta adaptivne prezentacije koja bi zahtijevala ovu tehniku je razvrstavanje jer se jedino u njoj mijenja poredak pojmova.

 


TRAŽILICA