Prema teoriji prostora znanja koju su definirali [DJPFJC85] i [FJC90] domenu znanja možemo definirati skupom Q. Skup Q predstavlja prostor znanja, a njegovi elementi predstavljaju pojedine čestice znanja. Svaka čestica znanja predstavlja neki mali segment znanja koji je sadržan u skupu Q. Iako se čestica predstavlja samo jednim pitanjem, na koji student može, ali i ne mora znati odgovor, ona može predstavljati i nešto veću cjelinu znanja.
Za svaku od čestica znanja se može definirati da li ju student zna ili ne. Skup svih čestica znanja koje student zna, odnosno posjeduje možemo definirati skupom K. Pri tome vrijedi da je KÍQ. Čestice znanja označimo s qi pri čemu vrijedi da je Q={q1, q2, …, qn}.
Pretpostavimo da postoji neka relacija između pojedinih čestica, odnosno možemo izreći tvrdnju:
"Ako student može svladati česticu q1 tada može svladati i čestice q2 i q3."
Ovom tvrdnjom možemo izreći i:
"Ako čestice q2 i q3 prethode čestici q1, a student je savladao česticu q1, tada možemo reći i da je student time svladao čestice q2 i q3."
Definiramo refleksivnu i tranzitivnu binarnu relaciju £ na skupu Q tako da vrijedi:
"q1,q2 Î Q, q1£q2 L q2ÎK Þ q1ÎK
Dakle, prema definiciji, svaka čestica q1 koja je preduvjet za poznavanje čestice q2 je poznata ako se čestica q2 nalazi u skupu K.
Na temelju čestica znanja možemo graditi strukture znanja. Struktura znanja predstavlja sva moguća znanja koja student može imati u nekom trenutku u usporedbi s prostorom znanja.
Može se vidjeti da je relacija preduvjeta £ osnova prostora znanja. Relacija preduvjeta se može definirati na različite načine. U nekim slučajevima nastavno gradivo A prethodni nastavno gradivo B jer je za B potrebno znanje gradiva A, a ponekad je razlog povijesni ili jednostavno socijalni. Bez obzira na način definiranja relacije preduvjeta ovaj mehanizam se može iskoristiti za kvalitetnu obradu prostora znanja, kretanje kroz njega, ali i provjeru njegovog svladavanja.
Kao primjer možemo odabrati jednostavan, prostor znanja koji se sastoji od šest različitih čestica znanja:
Slika 1. - Primjer prostora znanja
Relacija preduvjeta je na danom usmjerenom grafu predstavljena strelicama. Tako na primjer znanje čestice F je uvjetovano znanjima čestica D i E, a čestica B je preduvjet za poznavanje čestica D i E. Također, može se vidjeti da osoba koja poznaje čestice D i E ujedno poznaje i materiju čestica A, B i C.
Čestice A do F možemo predstaviti i zadacima na koje student može odgovoriti ako ih je svladao. Zadaci mogu biti:
|
Naziv problema |
Primjer zadatka |
|---|---|
|
A) Osnove rada s računalom |
Upalite računalo i pokrenite program za uređivanje teksta. |
|
B) Osnove rada s programom za uređivanje teksta |
U programu za uređivanje teksta upišite zadani tekst: "Danas je lijep dan". |
|
C) Prevođenje programskog koda u izvršni oblik |
Unesite i objasnite dani program u programskom jeziku C u program za uređivanje teksta, prevedite ga u izvršni oblik i pokrenite. Program: #include int main(void){ printf("Pokusni program\n"); return 0; } |
|
D) Osnove programskog jezika C |
Napiši na papiru program u programskom jeziku C koji će na ekran ispisati tekst "Ovo je program". |
|
E) Računske operacije u programskom jeziku C |
U programskom jeziku C, na papiru napiši program za zbrajanje brojeva 2 i 4. Rezultat pridruži varijabli X. |
|
F) Izrada jednostavnog programa u programskom jeziku C |
U programskom jeziku C na ekran ispiši: "Rezultat zbrajanja brojeva X i Y je Z" pri čemu X odgovara varijabli X koja iznosi 3, Y odgovara varijabli Y koja iznosi 6, a Z odgovara zbroju brojeva X i Y. |
