Pristupačnost
Studenti preddiplomskog studija Računarstvo, David Čemeljić i Fran Zekan, koautori su izvedbenog rješenja za kovanicu od 1 eura, dok je autor idejnog rješenja Jagor Šunde s Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu.
Kontaktirali smo Davida i Frana i zamolili ih da nam opišu kako su krenuli u suradnju s Jagorom te koja je bila njihova uloga u cjelokupnom procesu.
"Hrvatska narodna banka objavila je 14. veljače 2022. godine ponovljeni natječaj za eurokovanicu od 1€. Istoga dana Jagor nas je obavijestio da je napravio skicu rješenja i da nas želi uključiti u projekt kako bi iz idejnog rješenja stvorio izvedbeno rješenje, što je bio zahtjev natječaja i razlika u odnosu na prvi tender. Nitko od nas sam nije mogao ispuniti sve zahtjeve zadataka, ali zajedno smo imali sve potrebne preduvjete za uspješnu prijavu rada", opisuje nam početak suradnje David Čemeljić.
U nastavku obavijesti pročitajte zanimljivu priču o uspješnoj suradnji srednjoškolskih prijatelja.
Njihovo prijateljstvo i poznanstvo potječe još od srednje škole, kada su dijelili školske klupe u istom razredu te su na Jagorov poziv odmah pristali sudjelovati u projektu. Projekt se sastojao od tri dionice. Prvi korak bio je koncept odnosno izrada skice. Zanimljiv je detalj da je Jagor skicu napravio ručno, u tehnici olovke na papiru, koju je zatim prebacio u program Autocad gdje je napravio vektorsku grafiku rješenja. "U razgovoru mi je otkrio da mu je namjera bila izraditi kompozicijski čisto, jasno i skladno rješenje koje prati tendencije minimalizma, a o samom uspjehu dizajna odlučila je stručna komisija", pojašnjava nam David.
Sljedeći korak bio je povjeren upravo Davidu, a sastojao se od izrade 3D modela u programu Blender. "Jagor je nadzirao proces izrade modela i davao mi upute kako bi uspješno ostvarili niski reljef odnosno redukciju treće dimenzije na ovako malom formatu. Iako je zahtjev bio da promjer izvedbenog rješenja bude 15 cm, odnosno da maketa bude promjera 15 cm, mi smo digitalni 3D model radili na razini milimetra i mikrometra. Razlog za to je činjenica da smo tijekom procesa printali nekoliko prototipova kovanica u stvarnoj (23,25 mm), a ne uvećanoj veličini kako bismo nadzirali kvalitetu reljefa, svjesni odgovornosti koje preuzimamo na sebe budućom prijavom konačnog rješenja na ovaj natječaj", otkriva David.
Završni segment projekta odradio je Fran, a podrazumijevao je pripremu 3D modela za printanje. Konkretno, on je bio zadužen za postavljanje raznih komponenata (debljina stijenki modela, vrsta i boja materijala, kut printanja...) te izradu nekolicine prototipova modela u raznim mjerilima, i na kraju, konačnog 3D modela.
"Na prvi pogled netko će reći da je proces digitalne izrade i printanja takvog malog objekta jednostavan, pa čak i banalan", ističe David, "ali tijekom čitavog projekta nailazili smo na probleme i prepreke koje smo svojim relativno skromnim znanjem i vještinama morali riješiti kako bi uspješno završili zadatak."
David je već prethodno imao osnovno znanje i iskustvo u programu Blender jer još od srednje škole u slobodno vrijeme izrađuje i razvija vlastite projekte s naglaskom na razvoj video igara i 3D modeliranje. Fran se s 3D printerom i tehnikom 3D printanja upoznao u prvom razredu gimnazije te iza njega postoji već dugi niz godina prakse. "Obojica smo upisali FER jer dijelimo interes za računarstvo odnosno razvoj softvera i računalne jezike, ali danas informatika ne podrazumijeva samo osmišljavanje i pisanje algoritama, već kao što ovaj projekt eurokovanice dokazuje, informatika je neizbježna sadašnjost i budućnost razvoja ljudske civilizacije i za nju se slobodno s punim pravom može reći da je interdisciplinarna cjelina", zaključuje David.