Naslovnica Pretraživanje AA
 
UČENJE NA DALJINU (U ŽIVO)

Kod predavanja „u živo“ (sinkroni način prijenosa obrazovnih sadržaja) koriste se sve moguće tehnologije kao npr. prezentacije, Web stranice, podaci u XML-u, PDF dokumenti, Flash animacije, Internet visoke propusnosti, video topovi, bežična komunikacija, mikrofoni, elektroničke ploče, aplikacije za sinkronu komunikaciju (Skype, NetMeeting, Polycom...), no to u opisu ovog dijela projekta nije najbitnije. Mnogo bitnija stvar je primjer svega navedenoga, kolegij (več četvrtu godinu za redom) „na daljinu“, naziva „Odabrana poglavlja iz programskog inženjerstva / Distributed Software Development“, ostvaren u suradnji sa Sveučilištem Mälardalen, Västerås, Švedska.

Primjer: Predmet Distributed Software Development 

Distributed Software Development

Kao rezultat suradnje zagrebačkog FER-a i Sveučilišta Mälardalen (MdH) iz Västeråsa u Švedskoj, nastaje predmet Distributed software developement (DSD) / Odabrana poglavlja iz programskog inženjerstva (OPIPI), ostvaren putem sinkrone Internetske video konferencije (sa sustavom Polycom koji osigurava Hrvatska akademska i istraživačka mreža CARNet) i asinkronih mogućnosti FER-ovog CMS sustava "FERWeb". U sinkronom izvođenju nastave koriste se tehnologije prijenosa slike predavača i zaslona, zvuka, te dijeljenja aplikacije. U nastavi sudjeluju, od strane FER-a, nositelj predmeta prof. dr. sc. Mario Žagar i asistent dr. sc. Igor Čavrak sa Zavoda za automatiku i računalno inženjerstvo, grupa predmeta RASIP, a od strane MdH-a prof. dr. sc. Ivica Crnković i dr. sc. Rikard Land.

Cilj je ovog projekta izgradnja nastavnog predmeta koji se održava na daljinu i u smislu predavanja i u smislu praktičnog rada, s obzirom da se u predmetu uči kako projektirati i razvijati programsku podršku (softver) na daljinu. Takva su znanja i vještine iznimno traženi na tržištu, s obzirom da veliki broj IT tvrtki i istraživačkih timova u Hrvatskoj radi sa ili za strane tvrtke koje od njih naručuju programska rješenja. Ta znanja su potrebna i velikim globalnim međunarodnim tvrtkama poput IBM-a, Siemensa, Ericssona, Microsofta, ABB-a i drugih. Razlozi su od ekonomskih do činjenice da je sve više projekata multidisciplinarno, pa je teško na jednom mjestu okupiti sve struke za rad na projektu.

Postoje i mnoge prepreke uspješnom raspodijeljenom projektiranju programske podrške, osobito ako su timovi na više geografskih lokacija - od drugog fakulteta unutar istog sveučilišta, do drugog kontinenta. Neke od njih su tehničke prirode, druge se tiču razlika u kulturi, jeziku i slično. Nastavni predmet analizira prepreke i omogućava studentima da u praktičnom radu s programerima iz druge okoline steknu iskustvo kako ih prepoznati i otkloniti.

Na predmetu se ostvaruje dvosmjernost u više razina: ne samo u izvođenju nastave, gdje profesori iz Hrvatske i Švedske predaju jednu nastavnu cjelinu i švedskim i hrvatskim studentima, već studenti u drugom dijelu kolegija zajednički rade na praktičnim programskim projektima. Jednom tjedno svaka grupa ima mogućnost korištenja telekonferencijskih resursa u trajanju od jedan sat kako bi sinkrono komunicirali s članovima svog tima iz druge zemlje, a preostala komunikacija odvija se putem sustava FERWeb, NetMeetinga i dr.

Tri su vrste projekata:

  • veći projekt u kojem postoje potprojekti u kojima sudjeluju studenti iz obje zemlje
  • manji projekt sa studentima iz obje zemlje
  • manji projekt sa studentima samo iz jedne zemlje (u kojoj ima više upisanih studenata), koji rade prema projektnom zahtjevu i uz kontrolu iz Švedske i Hrvatske, kako bi se simulirala tržišna situacija u kojoj je projektiranje i razvoj u jednoj zemlji, a menadžment negdje drugdje

Studenti koji upisuju FER-ov predmet OPIPI, samim tim postaju "švedski" studenti na predmetu DSD i obratno (s priznatim ECTS bodovima), te postoji temelj za primjenu ovog oblika međunarodne suradnje i na druge predmete na FER-u te drugim hrvatskim fakultetima.


PRIPREMLJENA PREDAVANJA

Rječnikom kuharica, za svako dobro jelo potrebne su kvalitetne namirnice. U našem slučaju za sad još nema uvjeta za stvaranje materijala profesionalne kvalitete no za stvaranje prototipnog rješenja to i nije najveći problem. Naše "namirnice" dakle nisu nikakve studijske snimke već svakodnevni materijali dobiveni opremom kakvu posjedujemo (uglavnom privatnom):

  • materijali snimani običnom kamerom (video + audio) 
  • audio snimke (diktafon) 
  • audio pretvoren u tekst (hrvatski i engleski) 
  • prezentacije u PowerPointu 
  • slike (jpeg, png), crteži 
  • animacije (flash) 
  • veze (linkovi), komentari,....

Korištenjem formata SMIL temeljenog na XML-u, preporuke World Wide Web Consortiuma za prikaz multimedije putem Interneta, sve je povezano u multimedijski materijal koji se može reproducirati npr. pomoću RealPlayera ili nekog drugog SMIL playera. Video i PowerPoint prezentacije kombiniraju se u dva prozora, paralelno s dodatnim informacijama i vezama, a u prozoru na dnu se prikazuje tekst (na hrvatskom ili engleskom jeziku. po izboru). Time je riješena višejezičnost (kod predavanja sa Švedskom) te pomoć osobama s posebnim potrebama.

 

 

Takav pristup izradi materijala omogućava i njihovo pretraživanje pa je tako razvijen i sustav za indeksiranje i pretraživanje prezentacija, pri čemu se, potpunim pretraživanjem teksta može odrediti ne samo prezentacija, već i trenutak u kojoj se neka riječ ili izraz spominje. Na taj je način omogućen brz pristup potrebnim informacijama iz predavanja.


Gradivo je pripremano sekvencijalno, u malim modulima pa je pogodno za stvaranje različitih redoslijeda – putova učenja. Sve skupa je gledljivo u lokalnom modu rada (na osobnom računalu) ali je primarno namijenjeno i ugrađeno u sustave za upravljanje učenjem, kao što su WebCT i Moodle (u postupku prilagodbe). Uz sama predavanja, unutar LMS-a postoje pitanja, provjere znanja, diskusijske grupe, dodatni materijali, zadaci i učeće aktivnosti. Sama koncepcija nije posebno vezena uz nijedan LMS, pa se može prilagoditi trenutno odabranom sustavu.

E-OR I E-RIP

e-RiP i e-OR su eksperimentalna izvođenja nastave iz kolegija Računala i procesi i kolegija Otvoreno računarstvo, u kojem je do sad sudjelovalo po 20-ak studenata u generaciji koji su slušali predavanja na gore opisani način.

Na ukupnu ocjenu utjecali su ovi faktori:

  • aktivnost na forumima – studentske rasprave
  • kratki osvrti na pojedine cjeline predavanja i iznošenje svojih zapažanja vezanih za nove tehnologije ili za područja samo spomenuta na predavanjima koja bi mogla pobuditi dublji interes (ukupno njih 5)
  • prezentacije osvrta – 5 zajedničkih okupljanja gdje svatko prezentira svoj osvrt, u trajanju od 5-7 minuta, kao predavanje o tome što je pisao, iznosi svoja zapažanja, dok drugi kolege slušaju i postavljaju pitanja (rasprava nakon svake prezentacije)
  • 2 teoretska kolokvija
  • završni projekt – primjena praktičnih znanja stečenih na predavanjima u ostvarivanju produkta koji koristi komponente vezane za primjenu računala u procesima (ove godine je to bio mobitel, prošle godine auto na daljinsko upravljanje), koji se prezentira pred povjerenstvom sastavljenim od stručnjaka zaduženih za pojedina područja od vitalnog interesa (izvedivost, komunikacija, tehničke karakteristike, odnos cijena-tržište i sl.)
  • generiranje novih smislenih pitanja vezanih za gradivo izneseno na predavanjima - korisno u samoprovjerama gdje studenti provjeravaju razinu svojeg znanja

 


Neka iskustva studenata vezana za ovakav način polaganja predmeta:

„Super je šta ih slušaš svojim tempom, a to je svakako onda kad imaš volje i koncentracije. Pa više ne znam je li do predavanja ili do mene - nikad mi nije stiglo bit dosadno, ako bi mi dosadilo, stop, pa sutra nastavak. To je totalno druga priča od standardnih predavanja kad imaš termine od-do.“

„..izlaganja su potez godine, sve sam to nekako površno doživjela u startu, ali se ispostavilo kao najbolji dio ispita, promatrati druge ljude, šta mi se sviđa (a šta ne), kad je netko zanimljiv, kad je dosadan, kako se izražavaju, kako govore, kako pišu, kako se nose s tremom, pa otkrivanje činjenice da i ja mogu imati tremu??!, pa pokušaji slušanja same sebe (radim li i ja ove glupe pokrete rukama po licu i buljim u pod?, i (zaboga!!!) zar ja to sjedim dok držim prezentaciju?? aaaaaaa!!!)... Ma sjajno, zaista, mislim da sam uspjela osvijestit cijeli niz stvari koje pogrešno radim u nekim takvim situacijama i imam osjećaj da je to jako bitno. Mislim da ću se u prvoj stvarnoj životnoj situaciji u kojoj će se od mene zahtijevati nešto slično snaći puno bolje zahvaljujući ovom iskustvu.“

„Grupa me iznenadila. Funkcionirali smo sjajno, za razliku od mojih očekivanja. Ne znam kome idu zasluge za to, ali ta skupina potpuno nepovezanih ljudi je na kraju funkcionirala tip-top. Koncept samog završnog izlaganja je bio najbolji; komisija, komentari, savjeti...“

„Trebali bi biti više takvih predmeta kod kojih se radi na takav način. Za vrijeme pisanja osvrta naučimo puno toga o temi koju obrađujemo, a što je važnije tokom držanja prezentacija stekao sam iskustvo o oblikovanju slajdova i načinu samog izlaganja što će mi koristiti više nego cijela hrpa nekih predmeta što sam imao prošlih godina.“

„Na početku, držanje prezentacije pred auditorijem većim od 15 ljudi mi je predstavljalo problem, dok mi je već nakon druge prezentacije trema u potpunosti nestala, osjećam se kao da razglabam s prijateljima obične bezvezne životne stvari za ručkom ili kavom. Moram priznati da sam u početku bio malo skeptičan prema svemu ovome, pogotovo zbog zadataka koje smo si morali sami odabrati, što se ustvari na kraju ispostavilo kao najbolji dio, pišeš ono što je meni zanimljivo, a ne što drugi nameću.“

„Da mi netko da skalu od 1 – 10, ocijenio bih cijelu ideju sa 9 ili 10, … zbog poticanja kreativnosti, mogućnosti rada u grupi i prezentacije obrađenih tema.“

„Super iskustvo, da se ponovo upisuje predmet recite gdje da potpišem...“

„Za mene je to bilo malo naporno iskustvo iako moram priznat da smo se prvi puta susreli sa takvim oblikom projekta, a svako novo iskustvo je korisno.“

„Inovativno i kreativno izvođenje nastave gdje se studentima prezentiraju određene informacije, ali se ne traži od njih točno ponavljanje svega što su čuli, nego naprotiv implementaciju dobivenih informacija u svoje svjetonazore.“




TRAŽILICA