Literatura

Pedesetgodišnjica Tehničkih fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, 1969/70. (ur. Dr Drago Rubin)

U toj su publikaciji objavljeni među inim ovi članci:

• prof. inž. Stjepan Szavits Nossan: Historijat osnutka Tehničke visoke škole, str. 19-32
• prof. inž. Zvonimir Vrkljan: Tehnička visoka škola (1929-1926), str. 33-52
• prof. inž. Zvonimir Vrkljan:  Tehnički fakultet (1926-1956), str. 53-56
• prof. dr. inž. Hrvoje Požar: Razvoj studija tehnike u Hrvatskoj (1919-1969), str. 57-69

prof. inž. Stjepan Szavitz Nossan, str. 31-32:

Prva redovita sjednica novog profeorskog vijeća održana je 19. rujna 1919. a na šestoj sjednici održanoj 25. rujna izabran je prof. arh. Edo Šen za prvog rektora za školsku godinu 1919/1920. a prof. inž. Leonida Franić za prorekotra. Za dekana arhitektonskog, građevinskog, kulturno-inženjerskog i kemijskog odjela, te geodetskog tečaja prislonjenog uz kulturno-inženjerski odjel izabran je prof. Pavao Horvat, a za dekana strojarskog, električnog, brodograđevnog i brodostrojarskog odjela prof. dr. Marije Kiseljak, dok je prodekanom svih odjela izabran prof. dr. Vladimir Njegovan.

Početkom listopada upisalo se u prvi semestar sviju odjela ukupno 255 slušača, dok su redovita predavanja počela 20. listopada.

Svečano otvorenje Tehničke visoke škole, toli željkovane u hrvatskoj javnosti, uslijedilo je 29. studenoga 1919. u 11 sati prije podne pozdravnim govorom prvog rektora prof. arh. Ede Šena, dok je uvodno predavanje održao prof. dr. Marije Kiseljak pod naslovom "Matematika i tehnika".

Time je nakon više od trideset godina studija i priprema i nakon svladavanja tolikih peripetija ovo visoko tehničko učilište konačno krepko kročilo u život, popraćeno najboljim željama cjelokupnog naroda i domovine!

prof. inž. Zvonimir Vrkljan, str. 40:

Za školsku godinu 1920/21. izabran je za rektora prof. dr. Marije Kiseljak, za prorektora prof. Edo Šen, ...

(str. 42) Na 78. sjednici vijeća [Tehničke visoke škole; DŽ]  iznio je prof. Šen noticu, koja je taj dan izašla u novinama "Hrvat", da bi Tehnička vis. škola trebala preseliti u Begorad...

(str. 44) Na slijedećoj sjednici vijeća podnio je prof. dr. Kiseljak izvještaj o uspjehu puta u Beograd, gdje je ministar prosvjete Pribićević [Svetozar; DŽ] izjavio, da se je na sjednici ministarskog savjeta samo teoretski raspravljalo o tome, da li bi trebalo ukinuti neke visoke škole, no da o tome nije stvoren definitivan zaključak i da u proračunu nije u vezi sa školom ništa križano, osim nekih stavaka koje su brisane već prije u ministarstvu financija.

(str. 44) I sam ministar Pribićević izjavio je prigodom posjeta prof. Šena Beogradu, da je svakome jasno, da su tri tehničke visoke škole [u Zagrebu, Ljubljani i Beogradu; DŽ] za našu državu nepotrebne, ali da se neće ukinuti bez odobrenja parlamenta [u Beogradu; DŽ].

(str. 46) Na slijedećoj sjednici, 2. svibnja, Vijeće izabire prof. Čalogovića i prof. dr. Kiseljaka kao predvodnike delegacije (ostali članovi bii su Horvat, Hanaman, Rieszner, Koch, Filkuka) da sudjeluju na konferenciji ministarstva prosvjete u Beogradu u svrhu izrade prijedloga o redukciji na tehničkim fakultetima i daje im ujedno direktive, da se štednja mora primijentiti u jednakoj mjeri i na sve ostale škole; da se moraju zahtijevati minimalno svi odjeli osim elektrotehničkog i kemijskog, koji se mogu napustiti samo u skrajnjem slučaju potrebe, a ako se zahtijeva redukcija veća od zaključene, delegati moraju napustiti konferenciju.

Nakon povratka iz Beograda podnio je prof. Čalogović vijeću izvještaj, po kojemu su u ime Tehničke visoke škole dali pristanak na redukciju elektrotehničkog i kemijskog odjela, a vijeće zaključuje, da se obrati ministru prosvjete s memorandumom da ono prihvaća sve zaključke konfernecije u Beogradu uz pretpostavku, da će i ministar prihvatiti utanačenje cijelosti i da će u roku od mjesec dana donijeti odluku. Tu odluku škola nije nikada primila, ali kasnije se faktično elektrotehnički odjel u Zagrebu neko vrijeme ne razvija, ostaju samo prve dvije godine, ostale godine se ne otvaraju, akoprem [iako; DŽ] se tog utanačenja nisu držale škole u Beogradu niti u Ljubljani. U kemijski odjel nije se uopće diralo.

Nakon toga nastaje u pitanju ukinuća ili redukcije škole zatišje sve do godine 1925. kada se ponovno pojavljuju glasine o ukidanju. Vijeće tada uopće isključuje pomisao o ukidanju, a o redukciji ili fuziji može se izjasniti samo na temelju konkretnog prijedloga. Poduzeta je akcija, preko gradskog zastupstva, dnevnih listova i udruženja studenata, a i kod novopostavljenog ministra prosvjete Stjepana Radića, koji je i najavio svoj posjet školi.

(str. 48) Zakladom, koju je osnovao Dr Juraj Žerjavić [svećenik prebendar u Mariji Bistrici; DŽ] u svrhu osnutka i uzdržavanja Tehničke visoke škole u Zagrebu, a sastojala se od dvokatne zgrade na uglu Gundulićeve i Žerjavićeve ulice (ulice 8. maja [danas opet Žerjavićeve]) upravljalo je povjereništvo za prosvjetu. 1. XII 1920. osnovala je zem. vlada zakladu za unutarnje uređenje instituta na Tehničkoj visokoj školi u Zagrebu u visini od deset miliona kruna. Na traženje Vijeća predalo mu je povjereništvo za prosvjetu sve zaklada injihove prihode, koje se odnose na ovu školu, na pravu. Koncem godine 1921. izabralo je vijeće prvi kuratorij sastavjen od prof. Čalogovića, dr. Belobrka, dr Kiseljaka, Šena i Stipetića. Iz sredstava, koje je donosila zaklada vršilo se unutarnje uređenje zavoda i instituta, davale pripomoći za naučna putovanja nastavnog osoblja i pripomoći studentima. Da bi se povećali prihodi zaklade, a ujedno da bi se riješilo stambeno pitanje nastavnog osoblja uležena su novčana sredstva zaklade u izgradnju stambene zgrade Kršnjavoga 25 i Jukićeva 36 (god. 1928.) i kupljene zgrade u Krajiškoj 18 i Medulićevoj 40.

(str. 49) Za školsku god. 1924-25 izabran je rektorom prof. dr Franjo Hanaman, a dekani su ostali isti kao i prošlih godina, osim na kemijskom odjelu, gdje je izabran dekanom prof. dr Vladimir Njegovan.

(str. 50) God. 1924. predaje prof. Koch ostavku, god. 1925. prof. dr Kiseljak radi prijalaza na Filozofski fakultet, a u listopadu god. 1924. umire iznenada prof. Kovačić

(str. 50) Na sjednici vijeća 29. III 1926. referirao je prof. dr Belobrk o sudbini osnove novog sveučilišnog zakona, koja je prema dobivenim informacijama dostavljena ministarskom savjetu, ali nema nade, da će biti brzo uzakonjena. Da se stabilizira situacija zagrebačkog Tehničkog fakulteta, došao je Stjepan Radić na ideju, da se financijskim zakonom za god. 1926/27. o kojemu se upravo raspravljalo, Tehnička visoka škola pretvori u Tehnički fakultet Zagrebačkog sveučilišta, a valjanost opće odredbe o Beogradskom univerzitetu iz god. 1905. protegne  na Zagreb i Ljubljanu.

(str. 52) Financijski zakon za god. 1926/27. proglašen je 31. III 1926. te je na temelju dopisa akademskog senata sveučilišta u Zagrebu, koji se poziva na član 89 financijskog zakona za god. 1926/27. i traži, da se izabere dekan i prodekan novog Tehničkog fakulteta, sazvana za 15. svibanj 1926. dvijestota i zadnja sjednica profesorskog vijeća Tehničke visoke škole. Na sjednici primilo je vijeće do znanja doredbe financijskog zakona i dopis akademskog senata, nakon čega je rektor prof. Stipetić konstatirao, da ovim časom prestaju funkcije profesorskog vijeća Tehničke vis. škole, kao i svih funkcionera, i da svi profesori automatski postaju profesori Tehničkog fakulteta, te da je već prema prijašnjem zaključku vijeća sazvao 1. redovitu sjednicu Savjeta Tehničkog fakulteta radi konstitutiranja.

(str. 52) Kad se gleda unatrag na to prvo razdoblje Tehničke vis. škole, koje je otvorila svoja vrata u vrlo teškim i nesređenim poratnim prilikama [nakon I. svjetskog rata; DŽ], mora se odati priznanje ustrajnom pionirskom radu nastavnog osoblja na postepenom organiziranju nastave, na težnji za izborom što boljeg osoblja i na osiguranju prostora i opreme, uz vječito životarenje i stalnu borbu za mršava materijalna sredstva i uz stalnu prijetnju [iz Beograda; DŽ] za ukinućem ili redukcijom. Ono je svojom velikom požrtvovnošću, samoprijegorom, žilavim radom a ujedno i optimizmom doprinijelo stalnom napretku ove škole, koja je na kraju svog prvog razdoblja već čvrsto stajala na svojim nogama i opravdala nade, koje su se u nju polagale.

prof. dr. inž. Hrvoje Požar, str. 57:

Redovita nastava započela je 20. listopada 1919. a 29. studenoga iste godine svečano je otvorena Tehnička visoka škola u Zagrebu, kad je prof. dr. Marije KISELJAK održao predavanje na temu Matematika i tehnika [velikim tiskanim slovima stoji i u izvorniku; DŽ]. Tim je počeo visokoškolski studij tehnike u Hrvatskoj.

(Priredio i podcrtao D.Ž. Zahvaljujem doc.dr. Petru Javoru na darovanom primjerku knjižice Pedesetgodišnjica Tehničkih fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, 1969/70.)

Prof. dr. Đuro Stipetić bio je "žilavi borac protiv ukidanja zagrebačke Tehničke visoke škole (1921, 1925)". Vidi Mjeriteljski vjesnik 94-96 2021., str. 3781-3782. Đuro Stipetić bio je jedno vrijeme rektor Tehniče visoke škole (1921.-1922., 1925.-1926.), zatim prvi dekan novoosnovanog Tehničkog fakulteta (Sveučilišta u Zagrebu), a u razdoblju 1933.-1935. bio je prvi rektor Sveučilišta u Zagrebu iz redova inženjera. Godine 1945. osuđen je na smrt od novih komunističkih vlasti i strijeljan 1946.

Profesor Đuro Stipetić je kao dekan novoutemeljenog Tehničkog fakulteta Sveučilišta Kraljevine SHS u Zagrebu dana 28. maja 1926. podpisao odluku Savjeta fakulteta da se Nikoli Tesli dodijeli titula počasnog doktora tehničkih znanosti. Odluka je upućena Sveučilištu u Zagrebu. Evo točne formulacije:

Zagreb, 28. maja 1926.

Predmet: Odluka, da se Nikoli Tesli dade titula počasnog doktora tehničkih znanost na Sveučilištu kraljevine S.H.S. u Zagrebu.

                                                     R e k t o r a t u

SVEUČILIŠTA KRALJEVINE S.H.S. 

                                                             u

                                                                                      Z a g r e b u.

Savjet Tehničkog Fakulteta Sveučilišta Kraljevine S.H. S. u Zagrebu u svojoj dana 26. o. mj. održanoj 2. redovnoj sjednici odlučio je jednoglasno na temelju člana 12. zakona o Univerzitetu od 27. 11. 1905. i Opšte Uredbe (član 48.), da se Nikoli Tesli, kao licu za nauku zaslužnu od strane Sveučilišta Kraljevine S.H.S. u Zagrebu dade titula počasnog doktora tehničkih znanosti.

Izvješćujući o tome Rektorat, istodobno ga moli, da ovu odluku provesti izvoli.

o.g. dekan.                              

Stipetić                                

Na dnu dolazi pečat Tehničkog fakulteta, te žig s potvrdom o primitku dokumenta na Rektoratu Sveučilišta u Zagrebu dne 29/5 1926., broj 2115.

U svojem izvješću upućenom 10. VIII. 1926. iz New Yorka Tehničkom Fakultetu u Zagrebu, profesor Milan Čalogović javlja sljedeće:

Javljam, da sam dne 6. o.mj. uručio gospodinu Tesli diplomu i listove gospodina rektora i gospodina dekana.

Gospodin Tesla me je vrlo lijepo primio, a podijeljena mu počast - kako sam mogao razabrati - godila mu je, ne radi nje same, nego radi toga jer dolazi iz Zagreba.

O svojim osobnim utiscima prigodom sastanka sa gospodinom Teslom refirirat ću profesorskom vijeću usmeno.

Molim da predaju diplome javite gospodinu rektoru.