Osnivanje i djelokrug rada Zavoda

Zavod za visoki napon i energetiku osnovan je 1934. godine u sastavu tadašnjeg Tehničkog fakultela pod nazivom Zavod za visoki napon. Osnivač Zavoda je prof. Juro Horvat koji je došao na Fakultet u ljetnom semestru ak.god. 1932./33. Predavao je predmete Proizvodnja električne energije, Prijenos električne energije, Razdioba električne energije i Prelazne pojave u električnim napravama. Kao predstojnik katedre za proizvodnju, prijenos i razdiobu električne energije, on osniva Zavod, kako bi omogućio laboratorijski rad u nastavi za studente, a isto tako znanstveni i stručni rad iz navedenih područja. Počinje prikupljanjem aparata, instrumenata i pojedinih dijelova za zbirku i budući laboratorij te knjiga i časopisa za buduću knjižnicu Zavoda. No u tijeku II. svjetskog rata, koji je uskoro uslijedio, djelatnost Zavoda stagnira. Prof. Horvat odlazi u inozemstvo i umirovljen je 1943. godine.

 

Djelatnost Zavoda budi se nakon završetka rata, najprije uz pomoć honorarnih nastavnika Mladena Dokmanića, dipl.ing., od ljetnog semestra 1945./46., koji je poslije postao stalnim nastavnikom i Fedora Jelušića, dipl.ing., od zimskog semestra ak.god. 1946./47. do kraja zimskog semestra ak.god. 1947./48. U ak.god. 1948./49. za stalnog nastavnika u zvanju izvanrednog profesora dolazi Vladimir Žepić, dipl.ing., koji tada postaje i predstojnikom Zavoda. Uskoro potom dolaze u Zavod novi nastavnici, koji će za dulje razdoblje biti nositelji razvoja Zavoda i Fakulteta i koji će dati pečat ugledu Zavoda u širim razmjerima. U ljetnom semestru ak.god. 1949./50. dolazi za docenta Božidar Stefanini, a nedugo potom, godine 1951. izabran je za asistenta i honorarnog nastavnika Hrvoje Požar. Prisilom tadašnje vlasti potkraj zimskog semestra 1951./52. prof. Žepić odlazi s Fakulteta kao politički nepodoban. Predstojnikom Zavoda postaje na početku ak.god. 1952./53. Božidar Stefanini.

 

 

 

Djelatnici zavoda 2001.godine 

  

 

Od početka pedesetih godina počinje intenzivan razvoj Zavoda, što su među ostalim, omogućili bolji prostorni uvjeti. Zavod je u prvo vrijeme bio smješten u jednu, a poslije u dvije prostorije na Rooseveltovu trgu br. 6. Godine 1947. preseljen je u prvi kat zgrade u Vukotinovićevoj ulici br. 2, gdje dobiva dovoljno prostora za tadašnje potrebe razvoja i to za smještaj osoblja, za predavanja i vježbe, pa i za instalaciju laboratorija. Najznačajniji je Laboratorij za tehniku visokog napona osnovan 1954. godine za koji je osnovna oprema dobivena od elektroprivrede, a za čije postavljanje ima velike zasluge Boris Markovčić, dipl.ing. U Zavodu je 1953. instaliran i fotolaboratorij za izradu dijapozitiva, koji se koriste za projekcije na predavanjima. Zavod se popunjava osobljem, nastavnim i pomoćnim, a posebno kada su u sklopu studija Jaka struja osnovana dva smjera: Elektroindustrijski i Elektroprivredni. Zavod za visoki napon postaje nositelj nastave u Elektroprivrednom smjeru s temeljnim predmetima Tehnika visokog napona, Električna postrojenja (dvosemestralan predmet), Prijenos električne energije i Mreže i instalacije te s izbornim predmetima koji su šire pokrivali područje ekonomske raspodjele opterećenja, regulacije napona i frekvencije u elektroenergetskom sustavu, stabilnosti prijenosa električne energije, električnu rasvjetu i gospodarstvo električnom energijom. Uz nastavu u Zavodu se osobita pažnja posvećuje vježbama u laboratoriju. Uvodi se praktikum iz Tehnike visokog napona koji studenti obavljaju u 6 eksperimentalnih vježbi. Posebna pozornost posvećuje se i stručnom radu, što se provodi uz sve opsežniju suradnju s gospodarstvom. U to doba oživljava znanstveni rad, i to ne samo pojedinih članova Zavoda, nego i Zavoda kao cjeline uz korištenje sve bogatije laboratorijske opreme i knjižnice.

 

 

 

Djelatnici zavoda 1996.godine

 

 

 

 

 

Uvjeti za nastavu i za stručni i znanstveni rad Zavoda dalje se poboljšavaju, naročito preseljenjem 1963. godine na šesti kat novoizgradene zgrade C Elektrotehničkog fakulteta u Unskoj ulici br. 3. Ovdje je u zgradu B preseljen Laboratorij za visoki napon, a tijekom šezdesetih godina instaliran je Laboratorij za studentske vježbe iz Prijenosa električne energije i izgraden, u B zgradi, Laboratorij za električna postrojenja. Raspoloživi prostor omogućio je i uređenje dobro i suvremeno opskrbljene knjižnice koja je potkraj šezdesetih godina raspolagala s oko 2000 knjiga, a godišnje primala oko 40 različitih časopisa. Značajno je naglasiti da već na početku šezdesetih godina počinje u Zavodu korištenje digitalnih elektroničkih računala za rješavanje problema u elektroenergetici, pa se instaliranjem računala IBM 1130 u fakultetskom Računskom centru to odmah odrazilo na širokoj primjeni računala u nastavi te stručnoj i znanstvenoj djelatnosti Zavoda. Za sve to naročite zasluge imaju profesori Stefanini i Požar, čijom se zaslugom i nastava stalno osuvremenjuje prateći svjetska dostignuća. lsto tako podupiru razvoj mladih suradnika, pa već u drugoj polovici šesdesetih godina u nastavi sudjeluju Mario Padelin, Milan Šodan i Željko Zlatar. U sedamdesetim godinama izvršena je na temeljnim predmetima Zavoda smjena nastavnika, pa od tada obavezne predmete predaje nova generacija nastavnika. Uz prethodno spomenute nastavnike, to su Vjekoslav Filipović, Srđan Babić, Mirjana Urbiha-Feuerbach i Vjekoslav Srb (honorarni nastavnik).

 

 

 

Godine 1977. uveden je smjer Nuklearna energetika radi obrazovanja elektrotehničkih inženjera iz nuklearne problematike, za čim se ukazala potreba zbog gradnje NE Krško. Za razvoj smjera osobito je zaslužan Prof.dr.sc. Danilo Feretić. Godine 1978. Zavod mijenja naziv u Zavod za visoki napon i energetiku. Poticaj za unapređenje rada u Zavodu bila je i nabava elektroničkog računala 1980. godine. Tijekom osamdesetih godina Zavod se razvija povećanjem broja mladih nastavnika koji su preuzeli novije kolegije: Zdravko Hebel, Vladimir Tuk, Vladimir Mikuličić, Sejid Tešnjak, Slavko Krajcar, Nikola Čavlina, lvo Uglešić i Nenad Debrecin. Razvoj se naročito ogleda u sve opsežnijem stručnom i znanstvenom radu, suradnji s gospodarstvom i u međunarodnoj stručnoj i znanstvenoj suradnji, kao i u međunarodnoj razmjeni i posjetima eksperata i stručnjaka, naročito s obzirom na proširenje djelatnosti na područje nuklearne energetike. Sve je to uvjetovalo i znatno povećanje broja zavodskih suradnika, od kojih su većina radom u Zavodu postigli i znanstvena zvanja. Osnivaju se novi laboratoriji čije je instaliranje i znatno bolje uvjete za rad omogućilo ponovno preseljenje Zavoda 1989. godine na drugi kat novoizgradene zgrade D sa znatno većim brojem prostorija. To su: Laboratorij za analizu termodinamičkih pojava u nuklearnoj elektrani. Laboratorij za nuklearna energetska postrojenja, Laboratorij za hibridnu simulaciju elektroenergetskog sustava, Laboralorij za relejnu zaštilu, Laboratorij za automatizaciju u električnim postrojenjima i Laboratorij za analizu i simulaciju pomoću računala. Mogućnosti stručnog i znanstvenog rada u Zavodu su u znatnoj mjeri poboljšani 1990. godine kad je Zavod opremljen osobnim računalima i pratećom računarskom i drugom opremom, kao i nabavom većeg broja suvremenih programskih paketa za elektroenergetske analize. Od tada svaki član Zavoda raspolaže s računalom, a zahvaljujući tome kasnija, sve razgranatija suradnja s gospodarstvom, omogućuje daljnju nabavu novih, sve suvremenijih računala, što pridonosi daljnjem unapređenju rada u Zavodu. Zavod danas raspolaže s više od 5000 knjiga i prima preko 50 naslova časopisa.

 

 

 

Opsežan i intenzivan nastavni rad dao je i plodne rezultate. U sklopu Zavoda diplomirala su od ak.god. 1956./57. ukupno 1454 studenta, stupanj magistra postigla su ukupno 163 kandidata, a stupanj doktora znanosti iz elektrotehnike stekla su 43 kandidata. Do ak.god. 1956./57. diplomiralo je 305 sludenata, a 2 kandidata su doktorirala.