Department of Energy and Power Systems was founded at the 129th Faculty Council’s Regular Session of the Technical College University of Zagreb, on Tuesday June 26, 1934. Department of Energy and Power Systems studies and innovates in the fields of generation, transmission, distribution and use of electrical energy, energy efficiency, high voltage engineering, smart grids, energy management, nuclear engineering and safety, electricity markets, and electric vehicles. Throughout the years, the Department has become the leading authority in the field of electrical power engineering in the region, maintaining long-term collaboration with the industry sector. Furthermore, it is recognized through its research activities and a large number of published scientific papers in JCR journals, as well as numerous national and international research projects. In total, the Department has 52 employees (16 Professors – 9 Full, 4 Associate and 3 Assistant) and offers substantial educational and R&D facilities, including five Research Laboratories, six department teaching halls and a department library. Through its activities, the Department has developed valuable international collaboration with many research institutions around the world. Researchers of the Department are currently involved in 3 HORIZON 2020 projects, 2 bilateral projects, 1 Erasmus+ project, 5 projects financed by the Croatian Science Foundation, as well as the principal investigators of a number of industry-funded projects.


8. međunarodna konferencija „Nuclear...

Osma  međunarodna konferencija „Nuclear option in countries with small and medium grids“ odvija se u Dubrovniku od 16. do 20. svibnja 2010.

FER je pokrovitelj konferencije, a djelatnici FER-a vode programski i organizacijski odbor te sudjeluju u provođenju konferencije.

Detaljnije o konferenciji možete pročitati u nastavku uz informacije o trenutnoj važnosti nuklearne energije (prema Hrvatskom nuklearnom društvu).

U cilju prikupljanja i izmjene iskustava u korištenju nuklearnih elektrana, HND je u dogovoru s Europskim nuklearnim društvom i Međunarodnom agencijom za atomsku energiju, organiziralo do sada sedam zapaženih međunarodnih konferencija. Osmu međunarodnu konferenciju: “Nuklearna opcija u zemljama s malim i srednjim elektroenergetskim sustavima”, organizira ove godine od 16. do 20. svibnja u Dubrovniku. Na konferenciji će biti  prezentirano 72 referata uglednih znanstvenika i stručnjaka (ukupno 178) iz područja nuklearne energetike iz 26 zemalje Europe i svijeta.

Na konferenciji će se razmatrati ponovni uzlet nuklearne energetike u svijetu, naročito u svijetlu aktualne problematike vezane za klimatske promjene, te njezine primjene u hrvatskoj elektroenergetici; znanstvene metode za usporedbu nuklearne opcije s drugim konvencionalnim energetskim (termoelektrane na ugljen i plin) i nekonvencionalnim (novi obnovljivi izvori enrergije) alternativama sa stajališta ekonomičnosti i utjecaja na okoliš; pitanje razvoja novijih sigurnijih nuklearnih reaktora posebno manjih jedinica; znanstvene  analize nuklearne sigurnosti; pitanja nuklearnog gorivnog ciklusa, odlaganja nuklearnog otpada i razgradnje elektrana; pitanja nuklearne regulative,  te vrlo značajno pitanje odnosa s javnošću.
Nuklearna energija je nezaobilazna opcija u budućem razvoju svjetske energetike pa i Hrvatske. U potvrdu tog stajališta navodimo sljedeće podatke:

  • Nuklearna energija je visoko konkurentna energetska opcija za proizvodnju temeljne električne energije. Mnoge zemlje snažno su orijentirane na nuklearnu energiju, posebno Kina, Indija, SAD, Francuska, Rusija i Japan, koje zajedno čine polovicu svjetskog stanovništva. Zemlje kao Argentina, Brazil, Kanada, Finska, Južna Koreja, Južnoafrička Republika, Ukrajina, Velika Britanija i nekoliko drugih zemalja u srednjoj i istočnoj Europi nastoje povećati udio nuklearne energije u njihovim gospodarstvima.
  • Danas u nuklearnim elektranama (prema podacima iz travnja 2010.), u 29 zemalja svijeta, uspješno radi 438 uglavnom lakovodna reaktora, koji su proizveli u 2008. godini  2.560 milijardi kWh električne energije ili 14 % ukupne svjetske proizvodnje električne energije. Ukupno 16 zemalja ima preko četvrtine proizvodnje električne energije iz nuklearnih elektrana (npr., Francuska 76%, Slovačka 54%, Belgija 52%, Mađarska 43%, Švicarska 40%, Švedska 37% i Južna Korea 35%).  Od ukupnog broja, 216 reaktora snage oko 69 GWe locirano je u Europi u 17 zemalja i proizvode oko 30 % ukupne europske proizvodnje električne energije. Drugi i treći najveći izvori električne energije u EU-27 (ugljen 28% i prirodni plin 20%) predstavljaju najveće izvore emisije stakleničkih plinova i drugog zagađenja okoliša. U dosadašnjem radu ovi reaktori su se pokazali pouzdanim i sigurnim izvorima električne energije.
  • U tijeku je izgradnja preko 50 novih nuklearnih reaktora  u 13 zemalja, najviše u Kini, Južnoj Koreji, Japanu i Rusiji. Usprkos globalnoj recesiji, Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA)  značajno je povećala svoje prognoze porasta nuklearnih kapaciteta u svijetu. Sada predviđa najmanje 70 GWe novih elektrana u slijedećih 15 godina, tako da će nuklearni kapaciteti do 2030. godine narasti do 511 GWe, u odnosu na današnjih 374 GWe.  Promjene u predviđanjima temelje se na planovima i aktivnostima u mnogim zemljama.
  • Konkurentnost cijena proizvodnje električne energije u nuklearnim elektranama potvrdila se u EU, Aziji i u SAD posebno kad se uključe i eksterni troškovi elektrana (utjecaj na okoliš). U mnogim zemljama, uz isplativa ulaganja u zamjenu dotrajale opreme, provodi se produljenje radnog vijeka nuklearnih elektrana do 60 godina,  što doprinosi daljnjem sniženju cijene proizvodnje električne energije.
  • Sigurnost nuklearnih postrojenja oduvijek je bila na visokoj razini, a danas je zahvaljujući iskustvu i daljnjem tehnološkom napretku na još višoj razini i osigurava se stalnom aktivnošću regulatornih tijela u zemljama s nuklearnim elektranama i međunarodnom suradnjom. Međunarodna agencija za atomsku energiju podupire međudržavnu suradnju, potiče široku razmjenu informacija, promiče izradu međunarodnih pravnih sporazuma i razvoj općih sigurnosnih standarda, te osigurava njihovu primjenu organiziranjem širokog spektra stručnih usluga.
  • Nuklearna energija značajno sudjeluje u zadovoljavanju energetskih potreba i sigurnosti opskrbe u EU. Europski parlament je 5. veljače 2009. godine, s velikom većinom prihvatio dalekosežni nacrt plana buduće energetske strategije EU, koji poziva na investiranje u nuklearnu energiju. U parlamentu je plan  prihvaćen s 406 glasova,  168 je bilo protiv, a 87 se uzdržalo. Dokument poziva  na investicije u nuklearnu energiju i na smanjenje emisija stakleničkih plinova za 80 % do 2050 godine.
  • U našoj zemlji, izrađena je Strategija  energetskog razvoja Republike Hrvatske do 2020. godine. Strategija se temelji na procjeni da će  potrošnja energije u Hrvatskoj do 2020. godine rasti po stopi od 3,1 posto, a potrošnja električne energije po stopi od 4,7 posto. Za proizvodnju električne energije Strategija predviđa 4 scenarija, od kojih 3 uključuju nuklearnu opciju. Odlučivanje o mogućoj izgradnji nuklearne elektrane u Hrvatskoj, Vlada je odgodila do 2012. godine.
  • Za razliku od termoelektrana, nuklearne elektrane ne proizvode stakleničke plinove i ne doprinose zagađenju okoliša i klimatskim promjenama. U cilju ograničenja emisija CO2 prema Protokolu iz Kyota, (koji je prihvatila Hrvatska i Europska Unija) te zaključcima konferencije o klimatskim promjenama u Kopenhagenu, predviđa se uvođenje dodatnog poreza na emisije, što će imati daljnji utjecaj na povećanje cijena proizvodnje električne energije iz termoelektrana na fosilna goriva.
  • U gospodarenju radioaktivnim otpadom za nisko i srednjeradioaktivni otpad danas postoje racionalna teničko tehnološka rješenja, koja su dokazana u primjeni. Zbrinjavanje visokoradioaktivnog otpada i/ili istrošenog goriva je principijelno  riješeno, a uskoro se u nuklearno vodećim zemljama očekuju i prva odlagališta koja će primati otpad  iz zemalja sa malim nuklearnim programom. 
  • U razgradnji nuklearnih elektrana stečena su značajna dobra iskustva. Izdvajanjem sredstava tijekom proizvodnje iz cijene električne energije (do 5% uz racionalnu strategiju razgradnje) formira se fond dovoljan za kompletnu razgradnju elektrane i zbrinjavanje radioaktivnog otpada. Postoji i mogućnost korištenja objekata elektrane za izgradnju novog energetskog postrojenja, što znatno smanjuje troškove njegove izgradnje.
  • Pritisci i propaganda protiv nuklearne energije dolaze iz različitih strana. Tu su najprije nedovoljno informirani ekstremni stavovi pojedinih samoprozvanih zaštitnika prirode, a potom i druge interesne skupine. U cilju amortizacije velikih ulaganja u eksploataciju ugljena, nafte i plina njihovi snažni lobiji u javnosti potiskivali su nuklearnu energiju, u nekim zemljama, do stupnja neprihvatljivosti. Da bi se promijenio odnos javnosti prema nuklearnoj energetici potrebna je temeljna izobrazba iz principa energetike u školovanju te težnja da mediji u što većoj mjeri koriste neovisne stručne organizacije iz područja energetike kako bi se izbjegle dezinformacije. Posebice da ne izjednačavaju pred javnošću nekvalificirane pojedince s odgovornim i kompetentnim profesionalcima. Pri svakoj raspravi o energetici argumenti moraju biti stručno utemeljeni, bez podilaženja interesnim grupama ili nedovoljno obaviještenoj javnosti.
  • Da  se odnos javnosti prema nuklearnoj energiji u Europi postupno mijenja, najbolji su primjer Finska i Švedska, te Italija i Poljska, a i Švicarska. Finska je prva europska zemlja koja je započela izgradnju nove nuklearne jedinice (u elektrani Olkiluoto-3). Premda su 1999. godine zatvorili prvi reaktor u elektrani Barsebäck, Šveđani su odustali od zatvaranja drugog reaktora radi nedostatka alternativnih rješenja. Ispitivanje javnosti provedeno u prosincu 2003. pokazalo je da samo 14 % stanovnika podržava odustajanje od nuklearne energije, dok 74 % podržava ograničenje emisija stakleničkih plinova kao najveći ekološki prioritet. Sveukupno nuklearnu energiju podržava 84 % stanovnika Švedske. Italija i Poljska koje su se protivile izgradnji nuklearnih elektrana, sada ozbiljno planiraju njihovu izgradnju. Ujedinjeni Arapski Emirati, koji raspolažu sa znatnim rezervama nafte i plina, ugovorili su s Južnom Korejom izgradnju 4 nuklearne elektrane. Uz svojih 5 nuklearnih elektrana Švicarska je referendumom još 2007. zadržala nuklearnu energiju kao buduću opciju.

 

Author: Zdenko Šimić
News list

Forum

Sort by: title | last reply time | thread opened time
Title Replies Last reply