Dr. sc. Silvio Hrabar diplomirao je s odličnim uspjehom 1986. godine na Elektrotehničkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, na smjeru Radiokomunikacije i profesionalna elektronika (tema “Niskošumno RF pojačalo a Ga As MESFET-om u 1 GHz području”). Nakon diplomiranja zapošljava se u Institutu Radio industrije u Zagrebu i radi na razvoju elektroničkog sklopovlja, filtera i antenskih sustava u 70 cm valnom području. 1988. prelazi na Elektrotehnički fakultet, na mjesto asistenta na grupi predmeta “Visokofrekvencijska elektronika”. Magistarski rad “Šesteroprolazni analizator mikrovalnih mreža” brani 1991. godine.
1995. godine odlazi u Veliku Britaniju (Brunel University of West London), gdje radi kao istraživač u „Electronic Systems Research Group“ i konzultant za tvrtke Thorn Microwaves i Glaxo-Welcome. Na istom sveučilištu 1999. brani doktorsku disertaciju “Analysis of Electromagnetic Interference Between Mobile Telephone and Implanted Medical Device”. U okviru disertacije razvija sklopovlje i metodologiju koja sprječava nepravilan rad srčanih stimulatora uz prisutnost mobilnih telefona.
U srpnju 1999. vraća se u Hrvatsku i nastavlja raditi na Fakultetu (viši asistent do 2000. docent (2000.- 2006.), izvanredni profesor (2006. -2010.), redoviti profesor (2010. - 2016.), te redoviti profesor u trajnom zvanju (2016. -). Izvodi nastavu iz desetak kolegija u području primijenjenog elektromagnetizma, antenske tehnologije i radiofrekvencijskih i mikrovalnih mjerenja. U nastavu uvodi 4 nova kolegija na diplomskom studiju i 2 kolegija na doktorskom studiju za koje praktično izvodi kompletnu laboratorijsku opremu. Pod njegovim mentorstvom izrađeno je 65 završnih i diplomskih rada, 2 magisterija i 2 doktorata. Predavao je i sudjelovao u nastavi na doktorskom studiju na više sveučilišta u Evropi (University of Madrid, Stutgart University, Helsinki University of Technology, University of Rome Tre).
Znanstvena aktivnost Prof. Hrabara odvija se području primijenjenog elektromagnetizma, antena i mikrovalne elektronike. Sudjelovao je u osnivanju laboratorija za mikrovalna mjerenja R. Hrvatske i bio njegov prvi voditelj (1991.-1994. godine.) i vodio veći broj projekata umjeravanja radio uređaja za potrebe hrvatskog gospodarstva. Za vrijeme domovinskog rata sudjelovao je u razvoju opreme za elektroničko izviđanje za Glavni stožer HV i za to dobio pismenu priznanje i zahvalu. U srpnju 2000. razvio je jedan od prvih metamaterijala na svijetu (samo dva mjeseca nakon objave prvoga rada na svijetu, u svibnju 2000.) i pokrenuo prvo istraživanje iz ovoga područja u Hrvatskoj. Od tada do danas njegova je grupa ostvarila niz važnih doprinosa (prvi prototip subvalnog rezonatora na svijetu 2004., prvo eksperimentalno objašnjenje subvalne propagacije u valovodu na svijetu 2005. – ovaj rad je citiran preko 200 puta, prvi ne-Fosterov metamaterijal na svijetu 2010., prva demonstracija širokopojasne superluminalne fazne i grupne brzine na svijetu 2013.) Vodio je jedan MZOS projekt (2007.-2012), jedan UKF bilateralni projekt (2103-2015), jedan DAAD bilateralni projekt (2007-2009) i tri projekta za US AIR Force (2010-2011, 2012-2013, 2015), sve iz metamaterijala. Autor je 3 poglavlja u knjigama, jedne skripte, preko 20 radova u znanstvenim časopisima, i preko 110 priopćenja na međunarodnim konferencijama (od toga 1 plenarno i 22 pozvana predavanja). Aktivno sudjeluje u popularizaciji struke kroz nastupe u medijima, Festivalu znanosti i različitim i ljetnim školama
Za njegov rad Sveučilište u Zagrebu, FER, 2012. godine mu je dodijelio „Nagradu za iznimna postignuća u istraživačkom radu i inovacijama, a posebno za doprinos u razumijevanju fizike elektromagnetskih metamaterijala i razvoju njihovih inženjerskih primjena“
Silvio Hrabar was born in Trogir, Croatia, in 1962. He received the Dipl. Ing. and M.Sc. degrees in electrical engineering from the University of Zagreb, Croatia, in 1986 and 1991, respectively, and the Ph.D. degree in electrical engineering from Brunel University, London, United Kingdom, in 1999. Until 1988, he worked at Institute of Radio Industry Zagreb, Croatia, as R&D Enigineer, involved in the development of UHF synthesizers, modulators and antenna systems. In 1988, he joined Faculty of Electrical Engineering and Computing, University of Zagreb, working in applied electromagnetics and microwave electronics. In 1995 he joined Electronic Systems Research Group at Brunel University of West London, where he was involved in research projects concerning electromagnetic compatibility and electrostatics. In 1999, he came back to the Faculty of Electrical Engineering and Computing, University of Zagreb, where he is now a Professor of Applied Electromagnetics and the Chair of Metamaterials group. His main research interests include applied electromagnetics, nanoelectromagentics, radiofrequency and microwave measurements, antenna technology, and metamaterials.
