Biografija

Dr. sc. Silvio Hrabar  diplomirao je s odličnim uspjehom 1986. godine na Elektrotehničkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, na smjeru Radiokomunikacije i profesionalna elektronika (tema “Niskošumno RF pojačalo a Ga As MESFET-om u 1 GHz području”). Nakon diplomiranja zapošljava se u Institutu Radio industrije u Zagrebu  i radi na razvoju elektroničkog sklopovlja, filtera i antenskih sustava u 70 cm valnom području. 1988. prelazi na Elektrotehnički fakultet, na mjesto asistenta na grupi predmeta “Visokofrekvencijska elektronika”. Magistarski rad “Šesteroprolazni analizator mikrovalnih mreža”  brani 1991. godine.

1995. godine  odlazi u Veliku Britaniju (Brunel University of West London), gdje radi kao  istraživač u „Electronic Systems Research Group“ i konzultant za tvrtke Thorn Microwaves i Glaxo-Welcome. Na istom sveučilištu 1999. brani doktorsku disertaciju “Analysis of Electromagnetic Interference Between Mobile Telephone and Implanted Medical Device”. U okviru disertacije razvija sklopovlje i metodologiju koja sprječava nepravilan rad srčanih stimulatora uz prisutnost mobilnih telefona.

U srpnju 1999. vraća se u Hrvatsku i nastavlja raditi na  Fakultetu  (viši asistent do 2000. docent  (2000.- 2006.), izvanredni profesor (2006. -2010.), redoviti profesor (2010. - 2016.), te redoviti profesor u trajnom zvanju (2016. -). Izvodi nastavu iz desetak kolegija u području primijenjenog elektromagnetizma, antenske tehnologije i radiofrekvencijskih i mikrovalnih mjerenja. U nastavu  uvodi  4 nova kolegija na diplomskom studiju i 2 kolegija na doktorskom studiju za koje  praktično izvodi kompletnu laboratorijsku  opremu. Pod njegovim mentorstvom izrađeno je preko 90  završnih i diplomskih rada, 2 magisterija i 10 doktorata. Predavao je i sudjelovao u nastavi na doktorskom studiju na više sveučilišta u Evropi (University of Madrid, Stutgart University, Helsinki University of  Technology, University of  Rome Tre, Sankt Peterburg Electrotehnical University - LETI).

Znanstvena aktivnost  Prof. Hrabara odvija se području primijenjenog elektromagnetizma, antena i mikrovalne elektronike. Sudjelovao je u osnivanju laboratorija za mikrovalna mjerenja R. Hrvatske i bio njegov prvi voditelj (1991.-1994. godine.) i vodio veći broj projekata umjeravanja radio uređaja za potrebe  hrvatskog gospodarstva. Za vrijeme domovinskog rata sudjelovao je u razvoju opreme za elektroničko izviđanje za Glavni stožer HV i za to dobio pismenu  priznanje i zahvalu.  U srpnju 2000. razvio je jedan od prvih metamaterijala na svijetu (samo dva mjeseca nakon objave prvoga rada na svijetu, u svibnju 2000.) i  pokrenuo prvo istraživanje iz ovoga područja u Hrvatskoj. Od tada do danas njegova je  grupa ostvarila niz važnih doprinosa (prvi prototip subvalnog rezonatora na svijetu 2004., prvo eksperimentalno objašnjenje subvalne propagacije u valovodu na svijetu 2005. – ovaj rad je citiran preko 200 puta, prvi ne-Fosterov metamaterijal na svijetu 2010., prva demonstracija širokopojasne superluminalne fazne i grupne brzine na svijetu 2013.) Vodio je jedan  MZOS projekt (2007.-2012), jedan UKF bilateralni  projekt (2103-2015), jedan DAAD bilateralni  projekt (2007-2009) i ;etiri projekta za US AIR Force (2010-2011, 2012-2013, 2015,-2016, 2017-), sve iz metamaterijala. Autor je  3 poglavlja u knjigama, jedne skripte, preko 30 radova u znanstvenim časopisima, i preko 140  priopćenja na međunarodnim konferencijama (od toga 2 plenarna i 25 pozvanih predavanja). Aktivno sudjeluje  u popularizaciji  struke kroz nastupe u medijima, Festivalu znanosti i različitim i ljetnim školama

           Za njegov rad Sveučilište u Zagrebu, FER, 2012. godine mu je dodijelio „Nagradu za iznimna postignuća u istraživačkom radu i inovacijama, a posebno za doprinos u razumijevanju fizike elektromagnetskih metamaterijala i razvoju njihovih inženjerskih primjena“

 

Silvio Hrabar was born in 1962, in Trogir, Croatia. He received a Dipl. Ing and Master degree from the Faculty of Electrical Engineering, University of Zagreb and a PhD degree from Brunel University of West London. In the past, he worked at the Institute of Radio Industry Zagreb, on the development of UHF transceivers and antenna systems, and at Brunel University of West London, on electromagnetic compatibility, numerical electromagnetics, electrostatics, and microwave tube design. Currently, he is employed at FER as a full professor, and has been a visiting professor and lecturer at several universities in America, Europe and Asia. His research interests include applied electromagnetics, electromagnetic compatibility, antennas, and radio frequency and microwave electronics. He has made a couple of important contributions in the field of electromagnetic metamaterials: theoretical explanation and experimental verification of subwavelength propagation in metamaterial waveguide as well as the first experimental demonstrations of a subwavelength resonator and broadband non-Foster active metamaterial in the world. He is the author and co-author of many papers in scientific journals, book chapters, conference papers and technical studies, and is a reviewer for a dozen of scientific journals. In 2012, he was awarded the ‘Award for Outstanding Achievement in Research and Innovation, for his contribution to the understanding of physics of electromagnetic metamaterials and development of their engineering applications’.