Raspodijeljeni studentski projekti

 

Izrada konkretnih projektnih zadataka u raspodijeljenom internacionalnom okruženju studentima omogućuje kako primjenu znanja stečenih na predavanjima održanim tijekom pripremnog dijela kolegija, tako i stjecanje iskustva moguće samo putem susretanja i prevladavanja problema u stvarnom projektu. Simuliranje radnog okruženja sličnog onome u stvarnim raspodijeljenim projektima nije niti najmanje jednostavan zadatak, ponajviše radi ograničenja koje nameće akademsko okruženje. Ograničenost vremenskog perioda u kojem nastavu treba izvesti (i uskladiti između različitih akademskih sredina), ograničenost raspoloživih resursa (financije, oprema), nameću neka rješenja koja u stvarnoj praksi ne postoje.

Stoga je za uspješno odvijanje nastave iz ovog kolegija izuzetno bitno provesti pažljivu pripremu kako studenata samih, tako i organizacije i projekata na kojima će studenti raditi. Početne faze projekta (prikupljanje zahtjeva, analiza, oblikovanje) moraju studentima biti olakšane ili gotovim rješenjima ili strukturom zadataka koji su usmjereni na unaprijed zamišljena rješenja. Zadatak nastavnog osoblja u početnim fazama projekta usmjeravanje je studenata k tako zamišljenim rješenjima kako bi ostale faze projekta bile provedive u raspoloživom vremenu: u vremenskom periodu do kraja kolegija i količini vremena koje studentima stoji na raspolaganju. Loše usmjeren projekt završava ili nepotpunom implementacijom ili iscrpljivanjem studenata zbog prevelike količine uloženog truda u loše oblikovan i vođen projekt.

 

 

Uvođenje studenata u način rada na projektima započinje dodjelom jednostavnijih zadataka usmjerenih na samostalno proučavanje pojedine tehnologije i njenu prezentaciju ostalim studentima na engleskom jeziku. Studenti FER-a se time privikavaju na dvije bitne stvari:

 

 

 

Kratak vremenski period raspoloživ za izradu studentskih projekata (7-9 tjedana) uvjetuje korištenje samo onih tehnologija koje studenti već poznaju ili ih je moguće, na osnovu postojećeg znanja i iskustva, vrlo brzo usvojiti. Stoga se početkom kolegija među studentima provodi anketa o postojećem znanju, u kojoj studenti ocjenjuju svoje znanje i motiviranost za rad s ponuđenim tehnologijama (ocjene su numeričke, 1 do 5, ili opisne, da, srednje ili ne) . Ovako prikupljeni podaci osnova su za odabir projekata koji će studentima biti ponuđeni, kao i za formiranje projektnih grupa za svaki pojedini projekt. Iako su ocjene znanja pojedine tehnologije subjektivne i ne daju stvarnu sliku kako pojedinog studenta, tako i razliku razine znanja između studenata međusobno, zajedno s ocjenom motiviranosti mogu biti vrlo dobra podloga za formiranje projektnih grupa. Ocjena motivacije u većini slučajeva čak igra i veću ulogu od ocjene znanja, pod uvjetom da je procijenjena početna razina znanja barem 3.  

 

 

Početkom zajedničkih raspodijeljenih predavanja prezentiraju se studentski projekti i formiraju projektni timovi, najčešće na osnovu dobrovoljnog odabira studenata. Teži se angažiranju jednakog broja studenata s obje lokacije na pojedinom projektu, kako bi se naglasila komponenta udaljene suradnje. Odmah po formiranju projektnih timova odabiru se vođe projekata s kojima nastavno osoblje radi na:

 

 Struktura projekata

 

 

 

Ulogu naručitelja proizvoda preuzima član nastavnog osoblja. Njegova zadaća je definiranje svojstava proizvoda na kojima projektni timovi rade. Naručitelj projekta komunicira samo s voditeljem projekta u cilju:

 

Ulogu voditelja projekta preuzima jedan od studenata. Njegova zadaća je koordinacija rada članova projekta, komunikacija s voditeljem udaljenog tima, te komunikacija s naručiteljem projekta. U cilju učinkovitije komunikacije voditelja s naručiteljem, voditelj se bira između jednog od studenata na istoj lokaciji na kojoj se nalazi i naručitelj projekta. Odgovornost voditelja projekta vođenje je dokumentacije o stanju projekta, slanje tjednih izvještaja naručitelju i koordinacija pripreme prezentacija projekta. Preporučljivo je da voditelj projekta ne sudjeluje u samoj izradi proizvoda (programiranju), ali može sudjelovati u pisanju projektne dokumentacije, ispitivanju proizvoda i ostalim projektnim aktivnostima. 

Uloga vođe tima uvedena je u svrhu bolje koordinacije komunikacije između članova projekta na različitim lokacijama. Njegova zadaća je koordinacija članova tima na udaljenoj lokaciji i osiguranje učinkovite razmjene informacija s drugim dijelom tima uz pomoć vođe projekta.

 

 

 

 

 

Nakon provedenih faza prikupljanja zahtjeva, analize i oblikovanja sustava, studenti određuju sastavne komponente projekta, formiraju razvojne timove sukladno znanjima studenata na pojedinoj lokaciji i dodjeljuju uloge unutar projekta. Od iznimne je važnosti pravilna identifikacija komponenata razvijanog sustava, dobro definiranje sučelja među komponentama, te njihova dodjela pojedinim timovima. U ovoj fazi projekta najizraženija je potreba za pomoći nastavnog osoblja, kako uslijed nedovoljnog iskustva studenata pogrešna identifikacija komponenti ne bi unaprijed osudila projekt na propast ili velike probleme u koordinaciji timova tijekom njegova razvoja. Intervencija nastavnog osoblja je dvojaka: u fazi pripreme projekta projektni zadatak definira se tako da ima jasno izražene relativno neovisne komponente s jasnim sučeljima, dok se u fazi planiranja projekta pomaže studentima savjetima o načinu raspodjele komponenti i jasnom definiranju sučelja i popratne dokumentacije.

Razvojni članovi tima odgovorni su za razvoj programskog proizvoda. Svaki tim zadužen je za razvoj jedne ili više komponenti konačnog proizvoda te njihovu integraciju u završni proizvod. Suradnja razvojnih članova tima s ostalim ulogama u timu je nužna kako u svrhu koordinacije s ostalim udaljenim timovima, tako i s ostalim ulogama unutar vlastitog tima. Naročito je bitna koordinacija u korištenju resursa dijeljenih između timova, npr. sustava upravljanja verzijama i bazom podataka.

Upravljanje dokumentacijom: barem jedan član tima na svakoj lokaciji ima zadaću koordinacije i izrade projektne dokumentacije. Pojedine dokumente može pisati sam, no u većini slučajeva to radi u suradnji s ostalim članovima tima/projekta u ovisnosti o vrsti dokumenta (tehnička specifikacija proizvoda, plan ispitivanja itd.).

Upravljanje konfiguracijama: jedan član projekta zadužen je za upravljanjem konfiguracijama programskog proizvoda (i dokumentacije). On određuje i provodi politiku upravljanja konfiguracijama, koordinira članove projekta i reagira na uočene nepravilnosti u korištenju. U većini slučajeva ova uloga svodi se na administraciju sustava CVS.

Upravljanje bazom podataka: ukoliko se u projektu koristi baza podataka, nužno je odrediti jednog člana projekta sa zadaćom upravljanja bazom i koordinacijom s njom povezanih aktivnosti (upravljanje korisnicima, izmjene sheme itd.).

Ispitivanje: barem jedan član projekta zadužen je za provođenje ispitivanja kvalitete proizvoda, kako tijekom izrade (ispitivanje modula, ispitivanje integracije itd.) tako i za konačno ispitivanje proizvoda. Poželjno je da ispitivač ne bude na istoj lokaciji na kojoj je ispitivani dio proizvoda razvijan, čime se osigurava veća kvaliteta i formalnost komunikacije i projektne dokumentacije.

Dva su pristupa raspodjeli rada na komponentama projekta:

 

Raspodijeljeni pristup podrazumijeva i daleko veću potrebu za udaljenom komunikacijom između članova tima, a što usporava rad i podrazumijeva veliki rizik konačne uspješnosti razvoja. 

 

 

 

Osim međuovisnosti timova unutar zajedničkog projekta, moguće je definirati međuovisnosti između pojedinih projekata. Ove međuovisnosti najčešće se svode na korištenje funkcionalnosti jednog projekta unutar drugog projekta, npr. korištenja izlaznih podataka jednog projekta kao ulaznih podataka drugoga. No, uslijed vrlo kratkog vremenskog perioda za izradu projekata, potrebna je velika opreznost kako tijekom definiranja projektnih zadataka od strane nastavnog osoblja, tako i tijekom koordinacije između projekata, kako bi se projekti mogli odvijati usporedno bez prevelikih komplikacija i kašnjenja.

 

Praćenje stanja projekta temelji se na dva mehanizma: tjednim izvješćima vođe projekta i na prezentaciji stanja projekta, na otprilike dvije trećine vremena raspoloživog za izradu projekta.

 

 

Izradom dokumenta projektnog plana, nakon uspješno odrađenih faza analize i oblikovanja, studenti daju okvirni plan izvršavanja projekta po aktivnostima. Tjednim izvješćima, za koje je zadužen vođa projekta, daje se uvid naručitelju projekta (ali i članovima tima) o napretku projekta, uočenim problemima i načinima njihova rješavanja. Konačna analiza odvijanja projekta daje se u završnom projektnom izvješću, gdje studenti analiziraju tijek projekta, uočene greške i ocjenjuju kvalitetu procjene rizika.

Prezentacija stanja projekta stavlja studente u poziciju branjenja trenutnog stanja projekta naspram naručitelja projekta. Također, zahtijeva se sudjelovanje svih studenata u prezentaciji kako bi se dobila točnija slika o njihovoj ulozi i stupnju angažiranosti na projektu.

 

 

 

 

 

 

 

Ocjena projekta formira se na osnovu većeg broja parametara, a raspoređenih u tri osnovne grupe:

 

Time se daje naglasak na ukupnost kvalitete izvođenja projekta, a ne samo na kvalitetu programskog proizvoda, što je uobičajeno jedina mjera uspjeha korištena u projektnoj organizaciji nastave.

Rezultat ocjene projekta je broj bodova, od 0 do (broj članova projekta * 5). Zadatak je vođe projekta da dodijeljeni broj bodova raspodijeli po članovima projekta kako bi se dobile ocjene pojedinih članova projekta. Radi sprečavanja sukoba interesa uvedeno je pravilo da vođa projekta dobiva prosječnu ocjenu projekta.

Završna ocjena studenta kombinacija je ocjene njegova sudjelovanja na projektu i ocjene završnog rada u kojem se opisuje i analizira rad na raspodijeljenom projektu.