Sjećanje na život i rad s mojim učiteljem i prijateljem
Marijanom Brezinšćakom, dipl.ing.

Marijana Brezinšćaka upoznao sam kao svekoliko aktivnog sudionika na 5. Jugoslavenskom simpoziju o električnim mjerenjima i mjernoj opremi (JUKEM 1971), koji se je održavao u Zagrebu 4÷5. studenoga 1971. godine. U to sam vrijeme pripremao svoj diplomski rad u laboratorijima profesora Vojislava Bege i pomagao u manualnim poslovima oko pripreme i provedbe simpozija. Uz mog mentora, bio sam impresioniran nazočnošću brojnih tadašnjih mjeriteljskih stručnjaka iz svih krajeva Jugoslavije. Posebno me je na tom skupu zadivio M. Brezinšćak, iz kojeg je svo vrijeme zračilo obilato mjeriteljsko znanje, osobito dok je uz izložbeni pult s njegovom novoizašlom knjigom odgovarao na pitanja uvaženih stručnjaka – potencijalnih kupaca knjige.

Kasnije, slušajući izlaganja na sekcijama Metrologija i Laboratorijska mjerenja i instrumenti o novim mjernim metodama i uređajima, o usporedbama etalona i računskim obradama mjernih rezultata, sjedio sam među publikom nedaleko od M. Brezinšćaka smještenog u prvi red klupa, motreći ga kako pomno prati svako izlaganje, zapisujući detalje o svakoj riječi, brojci, tablici ili crtežu koji je prikazao pojedini autor. Ponekog od njih našao je shodnim ponešto i vrlo precizno pitati iz područja struke o kojoj su nam držali svoja predavanja. Pomalo sam ga se preplašio kad je jednog kolegu temeljito ispreskakao, zbog toga što je svojim pogrješkama u računanju krajnji rezultat svojih mjerenja iskazao neistinom, i na kraju ga još potvrdio zaključkom zasnovanim na mjeriteljskoj besmislici.

No, već odmah nakon diplomiranja i sâm sam se počeo baviti upravo spomenutim mjeriteljskim poslovima u Laboratoriju za precizna mjerenja Elektrotehničkog fakulteta, pod vodstvom V. Bege i uz duboko stručna Brezinšćakova pitanja o pojedinostima, jer nas je tada često posjećivao u laboratoriju, prateći naš rad na Razvoju mjerne tehnike u Hrvatskoj.

Sredinom 1972. podnosio sam Izvještaj o rezultatima istraživanja na temi koja mi je bila zadana u okviru spomenutog projekta, na sjednici kojoj je predsjedavao M. Brezinšćak kao Voditelj projekta. Tada sam ga se ponovo preplašio, jer je podneseni Izvještaj o mjerenju temperature ocijenio negativnim, temu proglasio promašenom i predložio uskraćivanje daljnje financijske podrške njenom nastavku. Kod njega je to sve bilo sasma jasno i razumljivo: ono što je dobro – stvarno je dobro i prihvatljivo, ono što je iznimno dobro – vrijedno je pohvale i dodatne potpore, a ono što ne valja, ili je promašeno – ne može dobiti pozitivnu ocjenu, pa mora biti otkazano ili preusmjereno na postizanje traženog krajnjeg rezultata.

Potom je sugerirao prebacivanje sredstava na pojačanje istraživanja koja se izvode pod vodstvom prof. Bege, usmjeravajući ih na buduću suradnju Begine ekipe s Laboratorijem za procesna mjerenja Instituta za elektroprivredu Hrvatske, pod vodstvom Fedora Šprunga, kako bi se u što kraćem roku uspostavila temperaturna skala za potrebe industrijskih mjerenja u Republici Hrvatskoj. Tako je mene zapala zadaća, temeljem njihova trojnog voditeljskog dogovora na relaciji Brezinšćak – Bego – Šprung, da tijekom sljedećih nekoliko godina radim i s F. Šprungom na izgradnji temperaturnih čvrstih točaka ledišta i vrelišta vode, usporedno sa svakodnevnim zadaćama u Beginom Laboratoriju za precizna elektromagnetska mjerenja na ETF-u. Pritom smo razvili i izgradili novi most za mjerenje otpora platinskih termometara od 10 oma u vrhunskoj točnosti, obavili sva mjerenja i ispitivanja za uspostavu vlastite skale za mjerenje temperature, i o tomu izvijestili domaću i svjetsku mjeriteljsku javnost objavama u relevantnim domaćim časopisima i na pripadajućim mjeriteljskim skupovima. Nastavak je tih radova uslijedio i kroz suradnju s državnim zavodom u Beogradu, sve pod nadzorom i uz stalno naše savjetovanje s ing. Brezinšćakom, postignuvši tada vrijedne rezultate u pogledu ostvarene točnosti, usporedive s drugim laboratorijima u svijetu.

U neizbrisivu sjećanju ostao mi je moj prvi posjet njemačkom fizikalno-tehničkom institutu PTB u Braunschweigu, u prosincu 1972. godine, pod vodstvom ing. Šprunga koji je tamo u sveučilišnim i znanstvenim krugovima stručnjaka uživao osobito visok ugled, poglavito među kolegama s kojima se je poznavao još iz dana svog studiranja u Njemačkoj. Rezultat toga je bio naš cjelodnevni boravak u PTB-ovu Laboratoriju za termometriju, upoznavanje s opremom, mjernim mogućnostima i njihovim mjeriteljskim razvojem, demonstracija nekoliko pokusa koji su se trenutno izvodili u laboratoriju, duboka stručna rasprava o pojedinostima za postizanje vrhunske točnosti u ostvarivanju mjernih rezultata, a o čemu su nas sve potanko preispitali V. Bego i, posebice, M. Brezinšćak po povratku u Zagreb. Poseban nam je doživljaj bio PTB-ov poklon dviju njihovih TROJNIH TOČAKA VODE, koje smo donijeli u svojim koferima i koje se još danas koriste kao ishodišne točke temperaturne skale u Hrvatskoj, u Laboratoriju za procesna mjerenja Fakulteta strojarstva i brodogradnje (FSB), Sveučilišta u Zagrebu.

Potkraj 1972. upisao sam svoj poslijediplomski studij na matičnom fakultetu i po povratku s odsluženja vojnoga roka, u svibnju 1974., ispolagao sve ispite osim Beginih i Brezinšćakovih. Oni su mi odobrili da do ljeta te godine odslušam preostala predavanja njihovih kolegija, te da se nakon toga dogovorimo o načinu polaganja ispita. Bego mi je precizirao vrlo konkretne zadaće na poslovima koji su me zatekli po povratku iz vojske, i k tomu pridodao rješavanje matematičko-statističke obrade mjernih rezultata pri usporedbi i umjeravanju različitih etalona, da bi se na kraju iskazala ostvarena mjerna nesigurnost. Brezinšćak mi je jednostavno izjavio: «za polaganje ispita pročitat ćete moju knjigu (preko 1300 stranica). Pritom ćete pronaći i zabilježiti sve pogrješke koje nađete, pa ćemo ih zajedno raspraviti na ispitu, onda kad Vi za to budete spremni». Našli smo se na ispitu te jeseni i pročešljali sve moje zapise. Nakon toga, on je rezimirao: «... bit će nam to od osobite koristi kad budemo pripremali drugo izdanje ...».

U očekivanju da mi u indeks upiše prolaznu ocjenu s ispita, nisam u tom trenutku razumio smisao njegove poruke: «... bit će nam ...» i ... kad budemo pripremali ...». No to je stvarno značilo da će me 1988. godine pozvati za glavnog suradnika, prvog suautora i koordinatora projekta Temeljno mjeriteljstvo za pripremu novog izdanja njegove knjige - temeljnice mjeriteljstva [1].

Na kraju ispita još sam mu uručio kopiju svojih zapisa o pogrješkama u knjizi, usudivši se reći: «Dobro, evo, to je to što sam ja uspio naći, pa ne znam jesam li time ispunio Vaša očekivanja za pozitivnu ocjenu ispita»? Umjesto odgovora, on je malo zastao te započeo temu razgovora iz njegovih predavanja o mjerenju mase, ostvarenoj nesigurnosti na međunarodnoj razini i o postojećoj definiciji SI jedinice kilogram, skrećući mi pažnju na tadašnji povijesni trenutak u kojem su još samo kilogram, i na njega oslonjen amper, ostali vezani na komad platin-iridija pohranjen u Sévresu, dok su sve ostale jedinice SI sustava oslonjene na kvantne pojave među elementarnim česticama atoma i molekula. Rezimirao je da će mene ili moje učenike vjerojatno dočekati zadaća, kad budemo predavali sadašnje njegove predmete budućim studentima na ETF-u (a on će tada vjerojatno biti samo biljka: – to mu je bila česta uzrečica), da ih podučavamo o novim jedinicama međunarodnog mjeriteljskog sustava, temeljem novostečenih spoznaja o kvantno-mehaničkim pojavama i otkrićima novih fizikalnih zakona.

Ja sam na to lakonski, i impulzivno-mladalački reagirao, poučen njegovim pisanjima i razmatranjima u knjizi, o novoj definiciji SI jedinice mol i određivanju Avogadrove stalnice mjerenjima na međunarodnoj razini, pa izrekao: «Dotad ćemo valjda biti u stanju prebrojavati čestice nagomilane na jedan krak precizne vage, kojom ćemo mjeriti masu nekog utega»!? On je nekoliko minuta ostao zamišljen, pa potom izjavio: «Zatekli ste me jednostavnošću svog odgovora, o kojem dosad nisam na taj način razmišljao, no sigurno je, da na našem planetu i u okviru danas nam znanih fizikalnih zakonitosti neće biti moguće postići bolju točnost mjerenja mase od ove što ste mi je upravo definirali putem prebrojavanja čestica.

Istina je da je tijekom posljednjih petnaestak godina svog života imao priliku pratiti međunarodne eksperimente, mjerenja i rezultate istraživanja u brojenju transportiranih električki nabijenih čestica na zadano odredište njihova prikupljanja, no to za njegova života nije urodilo jasnom predodžbom o definiranju kilograma tim putem. Pomno je pratio sve eksperimente u nekoliko vodećih svjetskih laboratorija koji su predlagali redefiniciju kilograma temeljem svojih ostvarenih mjernih rezultata, no prije svog nepovratnog odlaska doživio je samo preporuke da se nova SI jedinica kilogram odredi na temelju kvantno mehaničke pretvorbe, tj. na temelju budućih rezultata mjerenja s novim učinskim (vatnim) vagama, koje zadnjih godina gradi nekoliko vodećih svjetskih laboratorija slijedom iskustava i nadgradnje dosadašnjih strujnih i naponskih vaga. Među potonjima pojavljuje se i naša Naponska vaga ETF, prva kojom je eksperimentalno utvrđena pogrješka SI jedinice amper od oko 7 milijuntinki i čiji su mjerni rezultati s 1. siječnja 1991. uvršteni u međunarodnu korekciju volta za nekih 8 milijuntinki, a i današnja su podloga za novopredloženu definiciju kilograma [2].

On je ta istraživanja pomno pratio, s Beginom ekipom intenzivno raspravljao, i o svim postignutim rezultatima povremeno izvještavao, npr. u objavama Mjeriteljskog vjesnika HMD te na drugim relevantnim mjestima.

Pamtim da je s početkom 80-ih godina, dok sam ja bio intenzivno okupiran radovima na naponskoj vagi, on bio u neprestanoj vezi i stalnim dogovaranjima s Tomislavom Cvitašem i Nikolom Kallayem (IUPAP) o međunarodnim dogovorima vezanim uz definiciju SI jedinica metar i mol [3], pa je i taj njegov angažman valjda urodio dodatkom ispisanim uz molarnu masu ugljika C12, uz koju je međunarodni odbor za mjere i utege CIPM, prihvatom izvješća međunarodnog odbora za mjerne jedinice CCU iz 1980. godine, uvažio specifikaciju kojom se atomu C12 može pridijeliti masu od 12 grama pod točno određenim uvjetima.

Tijekom mog radnog vijeka bio mi je neprestanim učiteljem, savjetnikom i suradnikom na projektima koje sam vodio, sâm ili predvođen V. Begom, uvijek spreman na višesatne rasprave, -kad god je to trebalo. Po odlasku u mirovinu 1986. godine, povjerio mi je predavanja obaju svojih predmeta na poslijediplomskom studiju tadašnjeg ETF-a, dajući mi na raspolaganje svu prikupljenu literaturu i komentirajući da je ona u tadašnjem trenutku znatno skromnija i starija od one s kojom ja disponiram i u svom se radu služim. Te sam predmete nastavio voditi sve do promjena koje su počele nastupati uvođenjem novih nastavnih programa pod novim imenom fakulteta (FER namjesto ETF), prenoseći ih na svoje nasljednike u nastavi pred usvajanje Bolonjskog sustava studiranja u Hrvatskoj. On me je o svem' tom neprestano propitivao, savjetovao i podučavao, pa je uz naše predmete na katedri izrađeno i uspješno obranjeno nekoliko magistarskih i doktorskih radova, danas uvaženih profesora i kolega mjeritelja iz ovoga dijela Europe [4].

Izdavački projekt Temeljno mjeriteljstvo potkraj 80-ih godina prošloga stoljeća nije ostvaren zbog financijskih teškoća, proizašlih iz već tada prisutnog nagovještaja polaganog raspada zajedničke države, pa se on s tom životnom zadaćom ponovno počeo baviti nakon osamostaljenja Hrvatske 1992. godine. Na tu smo se temu počeli redovito radno sastajati potkraj 2002. godine, raspravljajući o načinu pisanja i izdavanja nove knjige, podjeli zadaća i animiranju pojedinih kompetentnih pisaca, suradnika, savjetnika i mogućih sufinancijera za realizaciju Projekta. Prihvatio je moj prijedlog da se, umjesto dobro znane i osobito tražene njegove knjige -temeljnice mjeriteljstva [5], priredi i izda novih 6 do 7 knjiga posvećenih pojedinim srodnim mjeriteljskim područjima, namijenjenih stručnjacima užih specijalnosti.

On je sâm, s nekoliko suradnika iz hrvatskog mjeriteljskog okruženja, priredio i uz potporu HMD-a 2005. godine izdao prvu knjigu iz tog niza, pod naslovom Temeljna mjerenja mase [6]. O sljedećoj, pod naslovom Temeljna elektromagnetska mjerenja, upravo smo se nas dvojica trebali završno dogovoriti po povratku s njegova puta po Europi potkraj rujna 2009. [7], pa sam ostao u isčekivanju njegova javljanja -da utvrdimo termin razgovora. No, taj telefonski poziv nisam dočekao, nego su mi njegovi bližnji javili da se poslije puta osjetio umornim i zimogroznim, pa je legnuo i naprosto zaspao u svom krevetu, zauvijek nas napuštajući.

Ostaje mi trajno sjećanje i neizmjerno poštovanje prema mom cjeloživotnom učitelju, prijatelju, savjetniku i suradniku, diplomiranom inženjeru Marijanu Brezinšćaku, s kojim sam planirao još niz sljedećih godina skupa raditi. Nažalost, zapisani mu trenutak konačnog odlaska to nije dopustio, pa mi je u nasljeđe ostala njegova ugovorna zadaća potvrđena kod javnog bilježnika (po njegovoj volji), da mi ostavlja sva prava neograničenog korištenja tekstova iz njegove knjige izdane 1971. godine pod naslovom Mjerenje i računanje u tehnici i znanosti, uz raspolaganje svom prikupljenom literaturom u tu svrhu, radi suautorstva i pripreme novih izdanja sljedećih godina.

Josip Butorac