Drugo desetljeće razvoja Fakulteta obilježeno je snažnom transformacijom iz dominantno obrazovne ustanove u vodeći znanstveno-istraživački centar visoke tehnologije. U razdoblju od 1965. do 1974. Fakultet ne samo da prati globalne tehnološke trendove, nego ih aktivno oblikuje u domaćem kontekstu, dajući ključne doprinose razvoju industrije, energetike i računarstva.

Do 1969. godine Fakultet se već afirmirao kao najveća i najznačajnija visokoškolska institucija elektrotehničkog profila u zemlji. Njegovi stručnjaci sudjeluju u projektiranju gotovo svih važnijih energetskih objekata u Hrvatskoj, uz intenzivnu suradnju s industrijom i medijima, uključujući TV Zagreb, RIZ, Končar i druge.

Nastava je strukturirana u osam smjerova: elektroenergetika, elektrostrojarstvo i automatizacija, telekomunikacije, radiokomunikacije, računarska tehnika, automatika, industrijska elektronika i nuklearna energetika.

Ovakva organizacija studija odražava širinu i dubinu tehnoloških područja koje Fakultet pokriva. Paralelno s nastavom intenzivira se znanstveni rad, a nastavna literatura dobiva izniman značaj. Udžbenici i skripte naših profesora postaju nezaobilazni priručnici u inženjerskoj praksi, često tiskani u nakladama višestruko većim od broja studenata.
 

Prekretnica 1968. - dolazak prvog računala

Godina 1968. predstavlja jednu od ključnih prekretnica u razvoju Fakulteta. Nabavkom elektroničkog računala IBM 1130 započinje novo razdoblje informatizacije i modernizacije nastave. Iako skromnih tehničkih mogućnosti – s tek 64 KB memorije – ovaj sustav, popularno nazvan 'Pola 12', imao je golem utjecaj.

Računalo je postalo laboratorij za prve generacije domaćih programera i inženjera. Na njemu su studenti učili osnove programiranja u Fortranu i rješavali složene inženjerske zadatke koji su dotad bili nezamislivi. Njegova nabava bila je posebno značajna s obzirom na nedavno dovršene zgrade A i C, koje su već iscrpile značajna financijska sredstva.

Uvođenje računala izravno je utjecalo na nastavni proces – pokrenut je kolegij "Elektronička računala", a već od akademske godine 1967./1968. više od polovice svih predavanja odnosi se na elektroničke discipline. Time se jasno pokazuje strateško usmjerenje Fakulteta prema suvremenim tehnologijama.
 

Fakultet postaje motor informatizacije

Ulaskom u novo desetljeće Fakultet preuzima vodeću ulogu u procesu informatizacije društva i razvoju digitalnih telekomunikacijskih sustava. Osnivanjem usmjerenja Računarska tehnika u akademskoj godini 1970./1971. formalno se priznaje računarstvo kao nova inženjerska disciplina.

Veliku ulogu u tome imao je profesor Stanko Turk, koji na Fakultet donosi svjetske trendove i potiče razvoj računalnih znanosti. Uz njega, važan doprinos daju i profesori Božidar Stefanini i Hrvoje Požar, osobito u razvoju hrvatskog stručnog nazivlja – uključujući pojmove poput "računalo" i jasnu distinkciju između "računarstva" i "računarske znanosti".

U travnju 1971. osnovan je Sveučilišni računski centar (Srce), čime se dodatno učvršćuje institucionalna infrastruktura za razvoj računalnih tehnologija. Djelatnici Fakulteta pritom nisu bili samo sudionici, nego i idejni i stvarni osnivači Srca. Radnu skupinu koja je oblikovala i pokrenula Centar činili su naši profesori Uroš Peruško, Stanko Turk, Leo Budin, Božidar Stefanini i Hrvoje Požar, čime je Fakultet izravno usmjerio razvoj računalne infrastrukture i znanstvenoistraživačkog rada na razini Sveučilišta i šire.

Nuklearna energetika i projekt NE Krško

U ovom razdoblju jedan od važnijih razvojnoindustrijskih poticaja na razini države bio je projekt izgradnje Nuklearne elektrane Krško (kamen temeljac postavljen je krajem 1974.).

Paralelno s izgradnjom elektrane, na ETF-u se razvija studij nuklearnog inženjerstva. Naime, 1967. godine hrvatski tim stručnjaka na projektu NE Krško predvodi dr. Danilo Feretić, tehnički direktor izgradnje elektrane, koji se na poziv tadašnjeg dekana ETF-a Hrvoja Požara zapošljava na Fakultetu. Time započinje snažan uzlet nastavnog programa u tom području.

Formira se nastavna jezgra za razvoj studijskog smjera nuklearno inženjerstvo, u čemu ključne uloge imaju Hrvoje Požar, Danilo Feretić i Vladimir Knap. Uloga Fakulteta u to vrijeme bila je prvenstveno obrazovna – priprema i školovanje stručnih kadrova za potrebe nuklearne energetike. Tek naknadno dolazi i do povratnog prijenosa znanja angažmanom stručnjaka u samom radu NE Krško.

Godine 1979. upisuje se prva generacija smjera nuklearnog inženjerstva (na višim godinama studija), koja diplomira 1981. godine. Time je postavljen čvrst temelj za sustavno obrazovanje stručnjaka u području nuklearnog inženjerstva te započinje novo poglavlje razvoja ove discipline u akademskoj i stručnoj zajednici. 

Studentski život i uloga KSET-a

Razvoj Fakulteta u ovom razdoblju nije se odvijao samo na nastavnom i znanstvenom planu, nego i kroz intenzivan studentski život. Godine 1971. Klub studenata elektrotehnike dobiva ime KSET, čime započinje njegovo profiliranje kao važnog mjesta okupljanja i identiteta studentske zajednice.

Razdoblje od 1965. do 1974. obilježeno je dubokom transformacijom Fakulteta. Uvođenje računarstva, sudjelovanje u strateškim državnim projektima poput NE Krško te razvoj novih studijskih smjerova pozicioniraju Fakultet kao jednog od glavnih nositelja tehnološkog napretka i modernizacije društva.