Naslovnica Pretraživanje AA
 
ZVIŽDUK S VRHA

Serija: Krovovi Gorskog kotara, Samarske stijene - Južna skupina

Tema: Zvižduk s vrha


Iva Žagar

Ovoga smo ljeta bili na Samarskim stijenama. Pitate se tko je sve bio? Pa bili su naravno Cupkići (planinarski naziv za mog brata, tatu i mene). Početak nije bio zastrašujući. Obična planinarska staza, ali što smo išli dalje, muke su bivale sve veće. Morali smo prekoračivati i zaobilaziti odronjeno kamenje i srušena stabla koja su se ispriječila na putu poput mrtvaca. Hodali smo dugo i bilo nam je teško no uporno smo nastavili dalje diveći se što sve Majka priroda može stvoriti. Stojimo u Amfiteatru - na kraju Južne skupine Samarskih stijena. Bijele kamene gromade potpuno su nas okružile. Koliko li se visoko uzdižu. Sami sebi ne vjerujemo da smo ih upravo obišli. Pužemo po golim stijenama bez planinarske opreme. Sunce nas prži, a po licima cure krupni grašci znoja - pomalo od vrućine, pomalo od straha. Strah nas je i pogledati prema dolje. Nedostaje nam centimetar do ruba provalije. Muče nas misli: "Što ako se nekome nešto dogodi?" U džepu mojih plavih traperica nalazi se zviždaljka kojom sam se nadala da ću s najvišeg vrha "fućnuti". Bijela kratka majca ponosno vijori na vjetru, a tenisice s placa vec jedva trpe. No ne damo se.

Stojim na željeznom klinu dugačkom desetak centimetara. Prsti su se uhvatili za udubinu u stijeni. Tako visimo i polako se primičemo vrhu. Čeznutljivo gledam prema gore i pitam se da li ću od umora uopće moći "fućnuti" s vrha. Napredujemo centimetar po centimetar. Sada nam život ovisi o jednom najobičnijem klinu zabijenom u kamenu pukotinu. Treba preskočiti s kamena na kamen. Udaljeni su samo oko metar, ali između njih je duboka provalija. Dečkima je lakše - imaju duže noge. I uspijevamo! Na vrhu smo! Ponosno vadim zviždaljku iz džepa i zviždim! Uspjela sam! Želja mi se ispunila. Zvižduk s vrha! Sretno smo se vratili do Ratkova skloništa i nakon predaha do željno očekivanog auta. Ukupno smo se verali po stijenama oko šest sati. Na putu do kuće, strah je potpuno nestao. Ostale su samo lijepe uspomene koje samo djelomično možemo ispričati onako kako smo ih stvarno doživjeli.

Ovoga smo ljeta bili i na Platku, Gušlici, Snježniku, na Orlovoj stijeni, Kupi i nizu drugih interesantnih mjesta u Gorskom kotaru, ali o tome drugom prilikom.