Naslovnica Pretraživanje AA
 
KUPJAČKA DECA

U jednom selu sve razumijete, u drugom ništa :-), a udaljenost je nekoliko kilometara!
I to je Gorski kotar!
Pa kako se govori izvorno u jednom od goranskih sela ili "Govorite li po kupjacki?"

Đurdica Asić - Klobučar: Možake

Lovro je živof
na sredine sela,
si so ga znale:
možake dela.
Po šume je iskaf
krebljaste veje.
Pokazaf sine:
"Ta me se smeje!"

Sinak pošljuša,
a kaj da gleda:
veja do veje,
v rede, bez reda.

Vetr ih unjca,
mrva zatrese,
Lovro pred njega
vejo prnese.

Ka je odrezaf
zdola i zgora,
onda se vidof
cudnega stvora.

Duma ih brižno
dotera, glade,
sako figuro
do kraja - obrade.
Na stalak ftice
možake svoje,
na vusta doda
rdece boje.

Is krebljave veje
možaka rodi,
i zato va šumo
po veje hodi.


možake = alaraune
iskaf = tražio
krebljaste veje = kvrgave grane
unjca = njiše
duma = kod kuce
ftice = uglavljuje
vusta = usta
rdeca boja = crvena boja

33. FURMANE I MI

Furmane so naložile
žagance na kula,
a ja son još trdu spala,
pa ih nison cula.

I Berto i sosed Drago
prošle kole šeste,
do Skrada je jaku delec
drndat se po ceste.

Ka se bojo vrnjevale,
i ako bo laza,
pemo pred njih do pol sela,
do Kafcega laza.

Kateca i ja se bomo
na vinte vozile,
njeje tata i stric Drago
bojo dopustile.

Do je misljof da smo vavik
peške mi hodile?!
Va karjole i na vinte
mi smo se vozile.

furman = kirijaš, prevoznik (zaprežnim kolima). Prevozili su daske iz pilane u Skrad na željeznicku stanicu.
žagance = daske
kole šeste = oko šest (ujutro)
drndat = drmati, tresti se
vrnjevale = vracali
bo laza = bude li vremena, budemo li slobodne
vinta = veliki zavrtanj na kraju zaprežnih kla kojim se bremzaju zadnji kotaci
vavik = uvijek
peške = pješice
karjola = tacke
KUPJAČKA DECA ĐURĐICE ASIĆ

Zbirku zavičajnih pjesama na kupjačkom govoru Đurdice Asić svrstao bih u lirsku memoaristiku dječje književnosti. Sve su pjesme sjećanje na djetinjstvo provedeno uoči, za vrijeme i neposredno nakon Drugog svjetskog rata. Dvostruko su dječje jer se doživljaji iz djetinjstva predočuju u izrazu i vizuri djeteta, i to u prvom redu djevojčica, što i nije novost u hrvatskoj dječjoj književnosti, ali je osebujno po nekim izražajnim i sadržajnim sastavnicama (Dija dija de, Beba iza stakla, Novosti va sele, Vatrogasna zabava, Lokarde, Morce od crešnj, S koblom po vodo, Tužibaba i dr.).

Kroz zbirku stihova Đurdice Asić defiliraju i odrasli: učitelj, svećenik, naivni kipar - umjetnik alrauna, pijanac koji sramoti dom i sina, postolar koji produžuje vijek sirotinjskoj obući, Primorka - prodavačica riba, sirota starica koja u djetetu prepoznaje majčin odgoj, susjedi, talijanski vojnici, mađarski cigani, mame i tate, ali djeca su glavni junaci - bilo kao sudionici i promatraci događanja, bilo kao svjedoci vremena u kojem se život odraslih prelama i preko dječjih leđa. Tek pokojim završnim uzdahom iz kojega odzvanja nedvosmisleni žal za danima djetinjstva, pokojim komentarom i mudrom prosudbom (možda i nepotrebnom) odaje se odrasla autorica koja svoje djetinjstvo ipak gleda u retrospekciji osnaženoj snagom sjećanja i zapretanih, ali neugaslih osjećaja.

Kupjačka djeca ne proživljavaju samo nevolje što ih je donio rat nego i tegobe osiromašenog sela, kojemu je oteta pilana i zauzvrat ponuđena ciglana, a s njom više ekološke štete nego gospodarske koristi. Muška djeca, koja su izučavala tri zanata, rasipala su se po svijetu (Naše stare). Nekima se izgubio trag, a neki su obiteljima skrbno slali novac i robu ((Naše f Kanade).

Kupjačkoj djeci igračke su tačke, kolica, zapušteni vagončići napuštene tvornice, skije i saonice domaće, kupjačke izradbe, mamina i tatina odjeća. Rijetkokad se igraju kupovnim igračkama. Modernom lutkom što je stigla iz Zagreba djevojčice se mogu igrati samo očima, a ne i rukama: preskupe su da bi ih uzimale u ruke pa im se dive samo gledajući te carobne ljepotice zašticene staklom (Beba iza stakla). Krumpir koji su djeca sama pekla slasna je poput božanske ambrozije, a lizaljke, dobivene u vlastoručnoj proizvodnji zabadanjem slamke u mravinjak, nadomještaju dućanske poslastice za koje se rijetko nađe novca (Slane lizaljke). Velik je užitak pojesti i zaslađene borovnice koje je najprije trebalo strpljivo brati (Borovice). Cipelice se popravljaju, krpaju sa svih strana u nadi da će ih jednom zamijeniti Batine čizmice kupljene u Delnicama (Postole). Dokopaju se djeca i kojega novčića, primjerice - ako zamkom ulove lisicu te je nose i pokazuju po selu ili ako im se na svadbi posreći da vjenčana kuma osim kolača i jaja daruje i koji dinar. Tačke u kojima se dovozi povrće s njiva zamjena su djeci za automobile, a kada se u Kupjaku pojavio prvi pravi automobil, bio je to događaj u kojem je masovno sudjelovalo i odraslo pučanstvo, baš kao i pri prvoj kupjačkoj nogometnoj igri.

Takav život kupjačku djecu čini radnom, radinom i radosnom snagom. Djeca idu na pašu, rade na njivama i vrtovima, ljeti s roditeljima pripravljaju drva za zimu, pomažu slagati sijeno u sjenik, nose vodu s izvora, metu i čiste kućne prostore. Rad im nije uvijek drag, ali može biti ugoda i draž kada rad udruže s igrom (Seno f šajare, Mahane partviš).

Rano se u njih razvija svijest o etičnosti vlastitih postupaka. Djevojčica jedanput daruje varivom gladnu sirotu kraj plota, durgi put 25 para, za koje bi mogla kupiti pet bombona, ipak ubacuje u crkvenu škrabicu, kamo je i namijenjen taj sitniš (Divjake). Odlikašice radije trpe porugu i kaznu nego da postanu tužibabe (Tužibaba). Naravno, ima i dječjih dilema, otpora, sudara, primjerice, na zabavi, predvečer, kada se najbolje razmaše ples, djevojčice moraju doma (Vatrogasna zabava), u razredu, kada se uzajamno sumnjiče za krađu olovke (Žute olofke) ili u naivnom grizodušju, kada se djevojčica, proklevši ciglanu zbog onečišcenja prirode i sirotinjske imovine, pita nije li svojom kletvom skrivila propast ciglane (Ciglana).

Uz nostalgične pjesme redaju se i šaljive, najčešce sa školskim motivima (More, Vjeronauk, Krive racun, Nogomet), ali i tipičnim đačkim parodijskim elementima (Rep na pjesme, Popefka va boje, Dija dija de) ili srokovnim igrama (Dogovarjanje, Teta Vegeta).

Valja istaknuti i jezičnu stranu zbirke. Kupjački govor osebujne goranske kajkavšitne, s čakavskim i slovenskim primjesama, štokavskim utjecajima i autoričinim stvaralačkim odmacima od zavičajnoga idioma, vrijedan je prinos zavičajnoj gorsko-kotarskoj lirici, ali i hrvatskom dijalektnom pjesništvu o djeci. Objavljena tiskom, ova bi knjižica koristila nastavi hrvatskih narječja ne samo u Gorskom kotaru, proučavateljima pjesništva o djeci za djecu, ljubiteljima kajkavskoga pjesništva, a u određenoj mjeri i dijalektolozima.

Zagreb, 9. svibnja 2000.

Stjepko Težak

 

37. KARJOLA
Krajola je bela moj prve auto
va kojen so me vozile,
kada smo na rticak na njivo
po peso za prasca hodile.

Mrva je drndalo po škripave ceste,
mrva rogljalo po kamanje na pote,
a ja son stišnjena sedela f karjole
i srecna vesela popevala sprote.

Tata je rivaf karjolo do naše njive
i ni me zvrnof, pazof je na dete,
a kada smo prišle, on se je našaljof:
?Izvlecete, frajla, iz auta svoje pete!?
I onda smo skupa precupale peso,
nismo se zamazale, se je belo suho,
i još smo pobrale nekuliko mernof
koje bojo jutre trebale za juho.

Se smo natrpale i bele gotove.
Po pote polahke karjola putuje.
Tata opet riva, al ja se ne vozin.
Drndanje, rogljanje manj se sada cuje.


karjola = tacke
rticak = naziv za njivu
pesa = kravska repa ili burgundska blitva
mrva rogljalo = malo zveketalo
sprote = usput
rivaf = gurao
zvrnof = prevrnuo
frajla = gospodica
merne = mrkva

 

24. DIVJAKE

Jutre je nedelja,
ne pemo na pašo,
bojo nas poslale
v Divjake na mašo.

Lipu oblecene,
cista roba - zna se.
Ne smeš se zamazat,
sake paze na se.

Kulke kilometre
cakajo na nas,
za naše mlade nogi
ta je vježba - spas.

Duma smo dobile
eno važno stvar,
makljan lepe nofcak
od dvajst i pet par.

Uno kaj nosimo
za cerkof je dar,
ta plehnate nofcak
od dvajst i pet par.
A za te se nofce
more kupet ?dar?;
pet cukracof slatkih,
se za dvajst pet par.

Al mi dobra deca
ne gremo va kvar,
Bog nas zgora gleda
i unih dvajst pet par.

F škrabljco smo dele
to željezno stvar,
našle mir i sreco
za teh dvajst pet par.

 

ne pemo = necemo ici
maša = misa
duma = kod kuce
makljan = maleni
nofcak = novcic
cerkof = crkva
plehnat = od lima
cukrac = bombon
škrabljca = kutija za milodare

Zlatko Crnkovic na promociji knjige u Zagrebu

 

3. PEČENE KROMPR

Za jutre smo složno
dokoncale si:
na pašo prnese
kronpercaka tri.

Jutre bo za se nas
baš finega jela:
pekle bomo kronpr
spod vrocega pepela.

Najpre oprat kronpr
va jarke, va vode,
a velike valje
prereže, prebode.

Franete je onda
bela briga prva:
sabrat mrva tresak
i suhega drva.

Tri morajo pazet
krave i telice.
To be mogle delat
naše cobanice.

Tan se nekaj dimi
i vec oginj guri.
?Daj prnese drfcac!
Potece! Požure!

Kronpr se vec pece
pod kupon pepela,
a žrjafka nova
na njega je sela.
Oginj lipu plamsa,
vetr me ne smeta,
a nova žrjafka
na njega došeta.

Prve kronpr gotof.
Jest ce prva smena,
serviran na tace
kore od jesena.

A crn je ko crnac,
?mesu? mu je belo.
O, kako je fino
ovo naše jelo!

Druga smena ceka
Neka ceka, neka!
Ema teme leka.
Do ceka - doceka.

dokoncale si = dogovorili se svi
potece = potrci
žrjafka = žeravica
taca = poslužavnik

Marija Žagar na promociji knjige u Zagrebu

 

71. NAŠE STARE

Našeme staren tate
pravof je njegof tata
da so sa moška deca
vadela tri zanata.

Delale svedre i cavle,
koše, stofce i stole,
lajte iz pravega drva
i dobre jarme za vole.

Znale so delat vagirje,
okovat kufca i kula.
Gospoda iz Broda i Cabra
brzu so za njih cula.

Starega tato so zvale
nekan va Cabar, va jame.
Kopaf je cudnega nekaj
i ni vec prašaf za me.

 

Autorica Đurdica Asic - Klobucar (na promociji knjige u Zagrebu, 2000-12-21)

A onda cez neko vreme
prošof je i moj tata.
Mama je somo rekla:
?Sej ema tri zanata!?
Ja moran s kravo na pašo,
al suze ne dan na uci,
a moj mahane bratac
somo se joka i muci.

Žalost se sagdr vide,
si smo va brige za tato,
a on nan je poslaf veselje:
žute kukurus ko zlato.

Odonda nismo vec lacne,
dobra vecera nas ceka:
lipa, žuta palenta
i sakeme šaljca mleka.

SADRŽAJ:
1. Kupjacka deca
2. Na paše
3. Pecene kronpr
4. Janko rašcupanko
5. Dija dija de
6. Krive racun
7. Popefka va boje
8. Rep na pjesme
9. Pometanje
10. Mahane partviš
11. Dogovarjanje
12. Podravka-peteh
13. Dve halje
14. Jakofcef kot
15. Lisica
16. Nadmudrena lisica
17. Vavik kriva
18. Žute olofke
19. Vjeronauk
20. Sirota
21. Pijanac
22. Madarske cigane
23. Možake
24. Divjake
25. Kruljcef las
26. Vatrogasna zabava
27. Golida
28. Novosti va sele
29. Drva za zimo
30. Postole
31. Pir
32. Kufca
33. Furmane i mi
34. Breza i vrak
35. Moje sosede
36. Lokarde
37. Karjola
38. Slane lizaljke
39. Beba iza stakla
40. Prve auto f sele
41. Nogomet
42. S koblon po vodo
43. Teta Vegeta
44. Ena knjiga
45. Mackare
46. Seno f šajare
47. Borovice
48. Morce od crešnj
49. More
50. Tužibaba
51. Naše ferije
52. Gospe
53. Vezem
ciklus: KOŠNJA - u 7 cinova:
54. Raskopavanje redof - 1. cin
55. Grabet seno - 2. cin
56. Ograbak - 3. cin
57. Lovence - 4. cin
58. Nove ograpke - 5. cin
59. Seno na voze - 6. cin
60. Druge vos - 7. cin
61. Sanjajo raj
62. Zadnja igra polak vitoljof
63. Rat - 1941.-1945.
64. Vaguncak
65. Mašine bes strehe
66. Zbogon, mašine
67. Šnajderaj
68. Ciglana
69. Naše po svete
71. Naše stare
72. Naše f Kanade

 

Zanima li Vas kako se kaže ili što znači ...... R J E Č N I K...... je u repozitoriju datoteka!

 

 

Ako smo Vas zainteresirali, knjigu možete nabaviti:

  • u Delnicama - Turistički ured (kod Autobusnog kolodvora)
  • u Zagrebu - knjižara ALFA (u pothodniku kod Glavnog kolodvora)
  • u Zagrebu - Snježana Asić-Raos (snjezana.asic-raos@ri.tel.hr) , Trumbiceva 8, tel. (+385 1) 66 01 037, (+385 91) 20 10 708

 


REPOZITORIJ