Osnovni način prikaza sadržaja na Internetu su Web stranice, oblikovane kao HTML (HyperText Markup Langauge). Koncept Web stranica, s popularnim linkovima, poveznicama na druge stranice, izazvao je pravu revoluciju u rukovanju informacijama i njihovom prikazu. E-obrazovanje mnogostruko koristi takvu mogućnost povezivanja informacija, a polaznici uživaju blagodati dohvaćanja informacija različitih autora sa svih strana svijeta.
Razvojem Web tehnologija Web stranice su iz statičkih (u kojima je sadržaj bio unaprijed generiran u HTML–u), dobrim dijelom prešle u dinamičke, čiji se sadržaj na poslužitelju generira u trenutku zahtjeva za stranicom. Takav koncept se najčešće koristi u aplikacijama koje komuniciraju sa strukturiranim informacijama u bazi podataka, no može se koristiti i u e-obrazovanju.
Još važnija novost za e-obrazovanje je razvoj tehnologija koje jednim imenom nazivamo dinamičkim HTML-om (DHTML – Dynamic HTML). CSS (Cascading Style Sheets) za dizajn stranice, JavaScript za korištenje skripta na klijentskoj strani te (X)HTML za prikaz strukture stranice uz primjenu DOM-a (Document Object Model), koji definira standardan način rukovanja strukturom dokumenta, otvaraju autorima obrazovnih sadržaja izuzetne mogućnosti oblikovanja interaktivnog i pristupačnog sadržaja.
Osim standardno oblikovanog teksta, u HTML se mogu ugraditi i drugi objekti poput audio i video datoteka, Flash animacija i sl. JavaScript omogućava korištenje HTML obrazaca (formi) za oblikovanje testova za provjeru znanja, uz zanimljive mogućnosti poput pružanja povratnih informacija, automatskog bodovanja i slično. JavaScript je i temelj komunikacije učećih objekata sa sustavom za upravljanje učenjem.
HTML odlikuje pristupačnost i prilagodljivost korisnicima, posebno korištenjem CSS datoteka sa stilovima, koje mogu definirati različit dizajn (razmještaj elemenata stranice, veličinu slova, set boja...). Korisnici mogu sami prilagođavati CSS datoteke po svojim željama, što je posebno značajno za osobe s posebnim potrebama.
HTML stranice (koje su tekstualnog oblika) je vrlo lako pretraživati. No, to nije jezik koji bi točno definirao vrstu informacije koja se na stranici prikazuje (poput broja telefona, ili imena i prezimena osobe). To se pokazalo kao problem, osobito u pretraživanju informacija, pri čemu se često dobivaju nevažni rezultati, zbog neizbježnog korištenja višeznačnih riječi. Za definiranje podataka često se koristi XML (eXtensible Markup Language), a podatke se može prikazati bilo izravnim korištenjem CSS-a, bilo pretvorbom u HTML + CSS, korištenjem XSL tehnologija. Na XML-u je temeljen i semantički Web (Semantic Web), okosnica W3C grupe za izradu nove vrste Web stranica, temeljenih prvenstveno na opisu podataka koji se mogu dijeliti i koristiti među aplikacijama. Dok informacije „običnog“ Weba mogu razumjeti samo ljudi, semantički Web je dizajniran za razumijevanje od strane računala, koje te informacije može iskoristiti bilo pri pretraživanju i isporuci korisniku, bilo u razmjeni među sustavima. Uporabom semantičkih Web stranica, korisniku se omogućava vidjeti kontekst prikazanih informacija, što u e-obrazovanju pomaže kreiranju prilagodljivih obrazovnih sadržaja.
Slijede dva primjera alata za oblikovanje sadržaja za prikaz na Web stranicama.
