Prema P. Brusilovsky postoje tri osnovne vrste adaptivne prezentacije:
- Dodatni podaci o nastavnom sadržaju, upute za nadoknađivanje znanja i usporedbe (eng. Additional, prerequisite, and comparative explanations)
- Druga inačica prezentacije (eng. Explanation variants)
- Razvrstavanje (eng. Sorting)
Dodatna objašnjenja, upute i usporedbe su najčešći načini adaptivne prezentacije. Osnovni cilj ovih uputa je pružiti studentu dodatne podatke, primjere ili grafičke prikaze koji su potrebni za jasnije razumijevanje nastavnog gradiva. Upute se prikazuju samo onim polaznicima koji žele takve dodatne podatke ili ih mogu svladati. Polaznicima koji traže isključivo osnovne podatke ili jednostavno nemaju dovoljno predznanja i interesa za više podatka ovi grafički, tekstualni ili slični podaci nisu prikazani.
U prvu grupu se svrstavaju i dodatne upute za studente koji imaju nisko predznanje. Takve upute su poseban slučaj i služe za nadoknađivanje nedostatka predznanja. Sustav takve upute prikazuje samo u slučajevima kada procijeni da student ne može svladati nastavni sadržaj bez takve upute.
Usporedbe se koriste kod naprednih studenata gdje se segment koji se obrađuje uspoređuje s nekim drugim za koji se smatra da je studentu poznat. Takva usporedba može se temeljiti na sličnosti, ali i razlikama trenutnog segmenta i onog s kojim se uspoređuje. U slučajevima usporedbe sa segmentom koji studentu nije poznat ovakva usporedba može samo dodatno zakomplicirati gradivo koje se pokušava savladati.
Druge inačice prezentacije su još jedna vrsta adaptivne prezentacije. Ovakva metoda pretpostavlja da studentu ne odgovara potpuni način na koji je neki segment prezentiran i zato mu se on zamjenjuje s drugim stilom prezentacije. Iako se segment ne mijenja, dakle i dalje se obrađuje ista tematika, polaznicima neki stilovi mogu odgovarati više od drugih i zbog toga mogu lakše svladati nastavno gradivo. Vrlo često se ovakve prezentacije izvode tako što dva različita predavača izrade isti segment gradiva. U tom slučaju, jedan predavač može na primjer više koristiti video zapise, a drugi tekstualne zapise. Nekim polaznicima će više odgovarati jedna, a nekima druga metoda. Sustav samostalno pokušava odrediti kojim polaznicima koji način prezentacije više odgovara.
Kod razvrstavanja podaci se najčešće studentu prikazuju na način da su prvo prikazani važniji, a potom manje važni. Prilikom razvrstavanja podataka sustav obraća pažnju na pojedinog studenta i uzima u obzir njegovo trenutno znanje, ali i predznanje i prema tome mu predlaže redoslijed kojim treba pratiti materijale.
