Naslovnica Pretraživanje AA
 
VRSTE ADAPTIVNE NAVIGACIJE

Prema P. Brusilovsky postoji pet osnovnih vrsta adaptivne navigacije:

  • Globalno vođenje (eng. Global guidance)
  • Lokalno vođenje (eng. Local guidance)
  • Lokalna orijentacija (eng. Local orientation support)
  • Globalna orijentacija (eng. Global orientation support)
  • Upravljanje osobnim pogledima (eng. Managing personalized views)

Vođenje je u pravilu ostvareno u sustavima gdje student ima neke informacije koje želi pronaći, a pregledavanje je jedini način da se do tih podataka dođe. Sami podaci se mogu nalaziti na više, međusobno odvojenih stranica, a sam sustav mora moći omogućiti korisniku njihovo lako i brzo pronalaženje.

Globalno vođenje označava sposobnost sustava da navodi korisnika na željeni podatak analizirajući cijeli prostor znanja. Nakon analize cijelog prostora znanja u pravilu se studentu predstavljaju poveznice "prethodna stranica" i "sljedeća stranica" koji mu omogućavaju kretanje kroz prostor znanja i pregledavanje onih podatka koji ga zanimaju. Metoda globalne navigacije se pokazuje vrlo dobrom kod studenta koji su početnici. Budući da na raspolaganju imaju samo jednu poveznicu koja se prilagođava njihovoj trenutnoj razini znanja oni ne mogu lutati prostorom znanja u potrazi za podacima. Upravo zbog svoje jednostavnosti ovakav pristup u edukacijskoj hipermediji je vrlo popularan. Nedostatak ove metode je što ne omogućava u pravom smislu istraživanje znanja, već vodi studenta kroz cijeli prostor znanja.

Lokalno vođenje osigurava korisniku samo prijelaz s tekuće stranice na neku od susjednih bez prethodne analize cijelog sustava. Za razliku od globalnog vođenja gdje se studentu izrađuje gotov put kojim se može kretati ovdje se put gradi po koracima. U lokalnom vođenju nije u potpunosti poznat krajnji cilj u kome se kreće, ali se korisnika navodi na najbolji sljedeći korak. U pravilu ova metoda koristi tehniku razvrstavanja poveznica ili može pružiti izravno vođenje pri čemu se odabire najbolji primjer za određeni materijal.

Lokalna orijentacija omogućava studentu pregled okolnih točaka u odnosu na onu na kojoj se trenutno nalazi. Dok u slučajevima vođenja, bilo globalnog, bilo lokalnog, student ne zna koje se točke nalaze oko njega, u slučaju lokalne orijentacije sustav korisniku prikazuje gdje se trenutno nalazi u usporedbi s ostalim elementima znanja koji ga okružuju. Sustavi koji koriste lokalnu orijentaciju najčešće koriste dvije tehnike prikazivanja poveznica: davanje dodatnih podataka o točkama koje okružuju trenutnu točku i ograničavanje kretanja po nekim okolnim točkama. Dok prvi način pruža studentu veće mogućnosti kretanja i istraživanja, drugi je bolji za početnike. Budući da se ne prikazuju sve poveznice polaznici se ne mogu izgubiti u prostoru znanja samo prateći poveznice. Trenutno najbolja realizacija lokalne orijentacije je prikazati korisniku samo one poveznice koju su bitne za cilj učenja, a ne sve. Lokalna orijentacija, dakle, ne vodi studenta kroz prostor znanja, već mu samo objašnjava trenutne mogućnosti kretanja kroz njega i sugerira one koje smatra najboljima za njega.

Globalna orijentacija, za razliku od lokalne, pruža studentu trenutni pregled gdje se nalazi u prostoru znanja. Koristeći globalnu navigaciju student može vidjeti cijeli pregled prostora znanja, svoju trenutnu poziciju u njemu i načine na koje se kroz njega može kretati. Ovakav prikaz može biti vrlo koristan ako se koristi opisivanje poveznica. Na taj način se student može vrlo brzo snaći gdje se trenutno nalazi u prostoru znanja, koji put je prošao, a koji tek treba proći. Sustav može studentu i označiti put koji bi se u tom trenutku više ili manje predložio.

Upravljanje osobnim pogledima je relativno noviji cilj adaptivne hipermedijske. Ovo upravljanje označava mogućnost sustava da omogući studentu definiranje vlastitih ciljeva tako što svaka stranica predstavlja neki cilj učenja, a sastoji se od poveznica koje su povezane s ciljem učenja. Ovakvi sustavi trebaju od studenta sakriti punu složenost prostora znanja i prikazivati mu samo one dijelove koji se čine njemu zanimljivi. U pravilu se od studenta očekuje da upravlja vlastitim pogledima koristeći mogućnosti dodavanja knjiških oznaka (eng. Bookmark). Moderni pristup bi trebao omogućiti polaznicima da sustav sam upravlja dijelom njihovih knjiških oznaka pri čemu bi ih sustav označavao kao "ažurirane", "obrisane" i slično.

 

 

 

 


TRAŽILICA