Naslovnica Pretraživanje AA
 
TEHNIKE ADAPTIVNE NAVIGACIJE

Prema P.Brusilovsky postoji pet osnovnih tehnika adaptivne navigacije:

  • Izravno vođenje (eng. Direct guidance)
  • Razvrstavanje poveznica (eng. Link sorting)
  • Skrivanje poveznica (eng. Link hiding)
  • Obilježavanja poveznica (eng. Link annotation)
  • Prilagodba karte (eng. Map adaptation)

Izravno vođenje je tehnika u kojoj se sustav koji nudi adaptivnu hipermediju stavlja u središte. Sustav na temelju podataka koje ima o studentu gradi najbolji put za njega. Samo kretanje kroz prostor znanja osigurava sam sustav i to korištenjem poveznica "prethodno" i "sljedeće" ili sličnih. Sustav ne omogućava korisniku da sam odabire put kojim se želi kretati već ga doslovno vodi onim putem koji smatra najboljim za korisnika. Tijekom kretanja korisnik povremeno može pratiti neke dodatne poveznice za više ili manje podataka, ali u pravilu koristi samo one koje mu daje sustav. Ovakav pristup se pokazuje najboljim za početnike kojima odgovara da netko odabire najbolji put za njih, budući da oni ionako ne bi znali odabrati najbolji. Pokazuje se da u slučaju da korisnik ne zna što odabrati najčešće odabire ionako poveznicu "dalje" smatrajući da je ona najbolja.

Razvrstavanje poveznica nudi veću mogućnost kretanja kroz prostor znanja. Prilikom razvrstavanja poveznica studentu se prilikom prelaska na novu točku znanja nudi pregled više poveznica. Pri tome one za koje sustav smatra da više odgovaraju korisniku se nalaze na vrhu, a one za koje se smatra da nisu toliko važne se nalaze pri dnu tog popisa. Ovakav pristup je vrlo dobar za studente s nekim predznanjem, budući da se oni sami mogu kretati i u slučaju da je sustav krivo procijenio neki njihov interes ili karakteristiku mogu sami to ispraviti. U slučaju da student ne zna koju poveznicu odabrati uvijek može odabrati onu koja se predlaže kao prva.

Kod tehnike skrivanja poveznica koristi se mogućnost da se one poveznice za se koje smatra da korisniku ne odgovaraju mogu sakriti. U ovom slučaju se korisniku dijelom ograničava kretanje, što nije slučaj kod razvrstavanja poveznica, što može biti dobro onim korisnicima kojima bi prevelik pregled poveznica mogao predstavljati problem.

Tehnika obilježavanja poveznica se pokazuje jednom od boljih tehnika. U njoj se sve poveznice dodatno opisuju kratkim opisom. Na ovaj način student može brzo i lako vidjeti što se nalazi iza pojedine poveznice i lakše može odrediti koju od njih odabrati. Ova tehnika se pokazuje boljom od skrivanja poveznica, budući da se popis poveznica kod korisnika ne mijenja on se lakše privikava na njega. Uz opis svaka poveznica sadrži i podatak o stanju točke prostora znanja u koju vodi. Tehnika obilježavanja može obilježavati poveznice na više načina, ali ovi načini se pokazuju u pravilu dosta dobrima:

  • Sustav može dati svoju procjenu koliko se korisniku savjetuje prijelaz na novo područje: preporučen prijelaz ili ne.
  • Ako se daje procjena sustava koliko je student spreman svladati pojedino znanje tada se može dati i ocjena uz svaku poveznicu: zadovoljeni preduvjeti za svladavanje ili nisu zadovoljeni preduvjeti. U slučaju da nisu zadovoljeni preduvjeti sustav može ispisati pregled preduvjeta koje smatra da prvo treba zadovoljiti prije prelaska na ovu točku.
  • U slučaju da je riječ o nekim dodatnim materijalima koji su vezani uz trenutnu točku u prostoru znanja može se koristiti označavanje jačine povezanosti. Povezanost se definira između trenutne točke i one na koju poveznica vodi. Jačina se može, na primjer, definirati na ovaj način: jako povezano, dijelom povezano, odvojeno područje.
  • Jedna od dobrih oznaka je i procjena sustava koliko je student upoznat s tim nastavnim gradivom. Tako se može dati i ocjena: savladano gradivo, djelomično savladano gradivo, novo gradivo.

Adaptivna navigacija može koristiti istovremeno sve načine dodatnog označavanja poveznica i na taj način dati studentu dobre upute kojim putem da se kreće, a pri tome i sam korisnik može odabirati i neki drugi put ako smatra da mu taj više odgovara od onog koji je sugeriran.

Tehnologija prilagodbe karte se sastoji od više vrsti prilagodbe globalnih i lokalnih hipermedijskih karata. Karta prostora znanja se sastoji od točaka koje su međusobno adaptivno povezane na način na koji sustav smatra da bi studentu bilo najbolje prikazati.

 


TRAŽILICA