Za projektiranje i analizu mikroelektroničkih komponenti sasvim je dovolja bila klasična fizika i driftno-difuzijski formalizam. Međutim, smanjivanjem dimenzija komponenti ispod današnjih 20 nm, i pojavom atomski tankih 2D materijala poput grafena, dolazimo do skale na kojoj je potreban atomistički i potpuno kvantni opis rada elektroničkih elemenata. Razvojem modela i numeričkih simulatora, od Matlab skripti do paralelnih C/C++ CUDA programa, omogućujemo objašnjenja postojećih i otkrivanje novih fenomena u nanokomponentama te inovacije na nanoskali za logičku, analognu, senzorsku i neuromorfnu elektroniku budućnosti.