Povijest Zavoda najuže je povezana s počecima studija elektrotehnike na Tehničkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Tijekom akademske školske godine 1936./1937. uveden je predmet Slaba struja koji predaje prof. Miroslav Plohl, da bi već 1938./1939. bio osnovan Zavod za slabu struju. Zavod za slabu struju prestaje djelovati smrću profesora Plohla 1939. godine.

Ponovno se, međutim, 1942. godine osniva Katedra za slabu struju koju je vodio izvanredni profesor Mirko Soukop i koju možemo smatrati početkom današnjeg Zavoda. Po završetku II. svjetskog rata, 1946. godine Katedra za slabu struju prerasta u Zavod za zično-dojavnu tehniku kojemu predstojnik postaje doc. Mladen Hegedušić. Ime zavoda se mijenja 1950. godine u Zavod za teoretske osnove i mjerenja u dojavnoj tehnici, a 1955./1956. opet se mijenja ime Zavoda u Zavod za osnove i mjerenja u slaboj struji. Pod tim imenom Zavod djeluje sve do 1971. godine kada postaje Zavod za elektronička mjerenja i sisteme. Razlog promjene imena uvijek je bilo proširivanje nastavnih i znanstvenih disciplina uz uvođenje novih, što se na neki način trebalo prepoznati i u samom imenu Zavoda. 1994. godine u pripremama za prelazak na novi nastavni plan FER-I dolazi do posljednje promjene imena u Zavod za elektroničke sustave i obradbu informacija.

Posebno valja napomenuti da je, doduše autonomno izvan Zavoda, ali po znanstvenoj problematici svakako u okviru Zavoda, postojala izdvojena Katedra za titrajne krugove koju je vodio prof. dr. sc. Đuro Švarc, a koja se 1962. preseljenjem u novu zgradu Elektrotehničkog fakulteta i formalno priključila Zavodu za osnove i mjerenja u slaboj struji.

Promjene smještaja

U početku svojeg djelovanja Zavod je koristio laboratorij koji se nalazio u suterenskom dijelu dvorišne zgrade u Klaićevoj 2. U toj zgradi su se nalazili i mnogi drugi zavodi na kojima se provodila nastava elektrotehnike na Tehničkom fakultetu. U akademskoj školskoj godini 1950./1951. Zavod se seli u bivšu zgradu Šumarskog fakulteta u Vukotinovićevoj 3 gdje na drugom katu dobiva tri sobe od kojih se najveća koristi istovremeno kao laboratorij iz kolegija Mjerenja u slaboj struji, kao radionica te kao uredovnica i nastavnička soba, a preostale dvije sobe samo kao nastavničke sobe.

U staru zgradu Veterinarskog fakulteta na Savskoj cesti 1959. godine preselili su se pojedini zavodi sada već Elektrotehničkog fakulteta. Među preseljenim zavodima bio je i Zavod za osnove i mjerenja u slaboj struji. Zavod je u zgradi na drugom katu dobio nekoliko prostorija među kojima i po prvi put odvojenu sobu za smještaj radionice za kojom je postojala velika potreba.

Zavod je u tome prostoru ostao sve do 1963. godine kada se preselio u novi neboder Elektrotehničkog fakulteta u Unskoj 3 dobivši na raspolaganje skoro cijeli osmi kat nebodera. Zavod je imao jedan veliki i dva nešto manja laboratorija koji su služili za laboratorijske vježbe te za izradu konstrukcijskih i diplomskih radova. Svaki nastavnik je imao svoju sobu, a osim toga postojala je zavodska radionica, skladište, knjižnica i uredovnica.

Iz godine u godinu sve veći broj upisanih studenata kao i proširivanje znanstvenih disciplina koje su se uvodile na fakultet zahtijevale su veći broj nastavnika i novi prostor. Uz već postojeći kompleks ETF-a na Trnju izgrađena je nova zgrada (današnja D-zgrada FER-a) koja je trebala zadovoljiti novonastale potrebe. Na prvom katu D-zgrade na više nego dvostorukoj površini no što je do tada imao Zavod dobiva svoj novi prostor u koji se seli 1989. godine. U tom novom prostoru Zavod raspolaže s 8 laboratorija, od kojh su dva velika. Uz njih postoji knjižnica u kojoj se održavaju sastanci, radionica, mala kuhinja, laboratorij za izradu tiskanih pločica, klimatizirani laboratorij za precizna mjerenja, tri mala skladišta i uredovnica. Nastavnici imaju svoje sobe, a u ostalim sobama smješteni su suradnici i znanstveni novaci.

Značajni koraci u opremanju Zavoda

Prvo značajnije opremanje Zavoda nephodno potrebnom instrumentacijom izvedeno je nakon II. svjetskog rata u najtežim ratnim i poratnim prilikama kada je doc. Mladen Hegedušić uspio pribaviti veći broj tada modernih i vrijednih uređaja. Ti uređaji su odigrali važnu ulogu u izobrazbi prvih poslijeratnih generacija.

Kako se instrumentarij prijeko potreban za održavanje nastave u to vrijeme nije mogao nabaviti pristupilo se samoizgradnji instrumenata. Tako su na Zavodu izgrađeni i korišteni oscilatori, stabilizirani izvori napona, jednokanalni osciloskop, uređaj za mjerenje malih kapaciteta, uređaj za mjerenje izolacije i drugi. Vrijedno je spomenuti da je tako konstruiran i prvi kvarcni etalon frekvencije koji je još i danas u upotrebi. Sve te uređaje izradili su osobito daroviti studenti od kojih danas neki rade kao profesori na Fakultetu elektrotehnike i računarstva, a neki su priznati stručnjaci u zemlji i inozemstvu. Na tim uređajima školovale su se generacije studenata, sve do prve velike kupnje uređaja domaće proizvodnje Iskra u drugoj polovici pedesetih godina.

Slijedeće veća nabavka opreme bila je 1991. godine kada je Zavod dobio prva osobna računala i vrhunske mjerne uređaje proizvođača Tektronix, Hewlett-Packard, Marconi i Rohde&Schwartz. Iz Švicarske je od firme Osciloquartz nabavljen cezijev standard frekvencije (atomski sat), prvi u Hrvatskoj. Svi ti uređaji korišteni su za nastavu i za znanstveni rad.

Naročito intenzivno opremanje Zavoda računalnom opremom započelo je 1994. godine. Zaslugom Ministarstava znanosti Zavodu se ustupljene radne stanice za izradu ciljanih projekata te za istovremeno poslijediplomsko školovanje mladih znanstvenika. Količina i kvaliteta instrumentacije omogućila je osnovanje četiri specijalna laboratorija.

Na Zavodu se sukladno financijskim mogućnostima posebna pažnja posvećivala stranoj i domaćoj stručnoj literaturi. Tijekom postojanja Zavoda nabavljeno je preko 2700 knjiga. Zavod posjeduje i veliki broj stručnih časopisa od kojih značajnu vrijednost predstavljaju izdanja IEEE koje pokrivaju gotovo sva znanstvena područja kojima se bave djelatnici Zavoda.

Razvoj nastave

Svakim novim nastavnim planom Fakulteta nužno su se mijenjali sadržaj i dinamika nastave. Tako je prema prvom nastavnom planu koji se na Elektrotehničkom fakultetu počeo primijenjivati od akademske školske godine 1959./1960. Zavod sudjelovao u nastavi smjera slabe struje s tri predmeta: Teorija prijenosnih sistema, Titrajni krugovi i Mjerenja u slaboj struji.

U akademskoj školskoj godini 1967./1968. uveden je na ETF-u studij s tri smjera: elektroenergetika, elektronika (s usmjerenjima elektrokomunikacije i automatika), te elektrostrojarstvo i automatizacija. Zavod sudjeluje u nastavi smjera elektronika na trećoj godini s predmetima: Teorija mreža, Teorija linearnih sistema i Elektronička mjerna tehnika, na četvrtoj godini usmjerenja automatika s predmetom Teorija linearnih sistema, a u smjeru elektrostrojarstvo i automatizacija s predmetom Elektronička mjerna tehnika i Osnovi teorije mreža. Od te školske godine Zavod sudjeluje u nastavi i s većim brojem izbornih predmeta: Sinteza linearnih mreža, Linearni i nelinearni električni titrajni krugovi, Spektri signala i odzivi sistema, Mjerni uređaji, Mjerni izvori, Mjerenje električnog šuma, Automatska obrada podataka, Mjerenja u industriji i Elektronička mjerenja. Osim toga Zavod aktivno sudjeluje u poslijediplomskoj nastavi (tzv. nastavi III. stupnja) u okviru koje se predaje 12 predmeta.

Donošenjem novog nastavnog plana koji se počinje primijenjivati 1978./1979. Zavod postaje nosioc smjera Industrijska elektronika i sudjeluje u nastavi pripremnog dijela studija. S pojedinim predmetima Zavod sudjeluje i u nastavi drugih smjerova. Tako se za sve smjerove na drugoj godini izvodi nastava iz predmeta Teorija mreža i linija. U sklopu smjera Industrijska elektronika Zavod izvodi nastavu iz predmeta: Elektronička mjerenja i komponente, Elektronička instrumentacija, Sustavi za obradu signala, Sistemi za prijenos i telemetriju, Biomedicinska elektronika, Nelinearni sistemi i Konstrukcija i proizvodnja elektroničkih uredjaja. U sklopu smjera Automatika Zavod izvodi nastavu iz predmeta: Teorija sistema i signala, Elektronička instrumentacija i konstrukcije i Sistemi i sklopovi za obradu signala. Osim navedenih redovnih predmeta na Zavodu se predaje i velik broj izbornih predmeta, a studenti Industrijske elektronike u osmom semestru obavezno izrađuju konstrukcijske programe koji su kao obavezni praktični i izvedbeni rad uvedeni na Zavodu već početkom pedesetih godina. Za sve predmete koji se predaju na Zavodu postoje napisani udžbenici, skripta, upute za laboratorijske vježbe i nekoliko zbirki zadataka.

Značajniji projekti izvedeni na zavodu

Od prvih dana osnivanja Zavod je sudjelovao u cijelom nizu stručnih, a kasnije sve više i znanstvenih projekata. U početku je Zavod surađivao s cijelim nizom instituta, poduzeća i ustanova za koje je izvedeno nekoliko značajnih projekata. Tako su npr. obavljena i posebna mjerenja na vodičima i kabelima telefonskih linija poduzeća PTT prometa. Projektirani su i konstuirani specijalni mjerni uredjaji za Direkciju PTT Zagreb, Tvornicu ELKA, IPZ Zagreb i druge.

1973. godine na Zavodu je za Industriju vaga i strojeva izrađen projekt i izveden prototip elektroničkog dijela digitalne vage (Z. Stare i R. Vulpe sa Zavoda te D. Županić iz TRS-a). Tada je među prvima u Hrvatskoj u jednom elektroničkom komercijalnom proizvodu korišten mikroprocesor za višenamjenske očitavanje mjerenja. Iste godine je za Fond za ceste izrađena cjelovita Studija o mjerenjima i dojavi meteoroloških podataka na autocesti Trst-Rijeka-Zagreb-Letenje koju su izradili samo članovi Zavoda (A. Šantić, V. Naglić, M. Plohl ml., N. Mijat i S. Tonković).

Početkom sedamdesetih godina suradnja Zavoda s bolnicama na području biomedicinske tehnike postaje sve veća pa se izrađuje cijeli niz uređaja koji su s potpunim uspjehom zamijenili skupe uvozne uređaje. Zaslugom prof. dr. sc. Ante Šantića osnovan je 1971. godine Laboratorij za biomedicinsku elektroniku u okviru kojeg se odvija intenzivni razvojno-istraživački rad. Tako je izgrađen uređaj za višekanalna mjerenja i obradbu mišičnih napona (mjerni sustav EMGA-1), zatim električni stimulator za potiskivanje bola i cijeljenje kostiju i uređaji za automatsko ispitivanje elektroničke medicinske opreme. Također je rađen razvoj i instrumentacija za infracrvenu biotelemetriju.

Sa cezijevim standardom frekvencije kao središnjom jedinicom te s većim brojem visoko preciznih uređaja od koji su neki izrađeni na Zavodu utemeljen je 1978. godine Središnji ured za pohranu vremena i etalona frekvencije. Izveden je cijeli projekt za mjerenje frekvencije u vrhunskoj točnosti na kojem su radili A. Šare, S. Tonković i Z. Stare. Iz tog središnjeg ureda nastaje Laboratorij za precizna mjerenja i umjeravanja. Tako su u suradnji s Brodarskim institutom radili istraživanja i potrebnu instrumentaciju za beskontaktna mjerenja momenta na brodskoj osovini te druga precizna mjerenja vezana uz primjenu u brodogradnji A. Šantić, Z. Stare, M. Cifrek, R. Magjarević i M. Kuri.

Kroz rad na znanstvenim i razvojnim projektima 1989. godine zaslugom prof. dr. sc. Hrvoja Babića osnovan je Laboratorij za signale i sustave. Laboratorij vrši istraživanja u području analogne i digitalne obrade signala te digitalnih sustava za mjerenje i vođenje procesa, dok za gospodarstvo, Hrvatsku vojsku i druge institucije razvija složene uređaje i programsku podrška. Tako su razvijeni Mjerno dijagnostička stanica za raketno naoružanje MDS-1, 160-kanalni uređaj za mjerenje vibracija na brodskoj oplati MS-200, Mjerilo brzine zvuka u vodi MBZ-10, Komandno navigacijski sustav KNS-1, Analogno digitalni sustav za hidroakustičku prognozu HAP-10, Mjerilo fluktuacije pritiska kotač-tračnica, Digitalni generator signala za vibracijska ispitivanja, veliki broj filtara za razlicite primjene, procesor za obradu signala, školsko analogno računalo itd. Istraživači Laboratorija za signale i sustave B. Jeren i P. Pale pokrenuli su i organizirali razvoj Hrvatske akademske i istraživačke mreže CARNet.

Veliki doprinos svim tim projektima, od ideje do konačne realizacije, osim djelatnika Zavoda dali su i studenti koji su u okviru tih projekata izrađivali svoje seminare, konstrukcijske ili diplomske radove.