Razvoj od II svj. rata do osnivanja ETF-a

Poslije rata (1945.g.) mijenja se naziv Zavoda u "Zavod za elektrostrojarstvo" (ZES), što ukazuje na jasno opredjeljenje Zavoda da se bavi u pretežitom dijelu svoje djelatnosti električnim strojevima, elektromotornim pogonima, te elektroopremom za industrijska i električna postrojenja.

U razdoblju do osnivanja ETF-a (1956.g.) Zavod se kadrovski i programski intenzivno razvija. Njegov predstojnik prof.ing. A.Dolenc, koji postaje jedan od vodećih inženjera elektrotehnike u tadašnjoj državi, okuplja vrlo jake timove stručnjaka, kako za rješavanje konkretnih problema u elektrifikaciji i industrijalizaciji zemlje, tako i za kadrovsko osposobljavanje (budućeg) ETF-a i "svog" Zavoda. Na dan zasnivanja ETF-a Zavod ima 3 stalna nastavnika (Dolenc, Wolf, Butković,)2 stalna asistenta (Bratuljić, Jurković,), što je relativno malen broj, ali uz to je angažirano 28 honorarnih nastavnika i asistenata te odgovarajući broj tehničkog i administrativnog osoblja, što predstavlja najveći zavod novog Fakulteta. Ne samo po broju djelatnika nego i po sudjelovanju u nastavnom procesu.

U ovom vremenskom razdoblju Zavod se profilira u nastavnom, stručnom i znanstvenom pogledu kao jedna od vodećih institucija u Hrvatskoj na području istraživanja, projektiranja, gradnje i održavanja električnih strojeva, elektromotornih pogona i (elektrotehničke opreme) industrijskih i električnih postrojenja. Osim bavljenja svojom osnovnom djelatnošću - obrazovanjem - Zavod širi i produbljuje stručne i znanstvene veze s ključnim tvrtkama iz gospodarstva. Preuzima niz projekata u kojima se rješavaju konkretni stručni problemi gospodarstva. Tako nastaje vrlo intenzivna "suradnja s privredom", obostrano korisna. Osim neposredne koristi za gospodarstvo, znanstveno-nastavni kadar Zavoda, kroz neposrednu stručnu i znanstvenu suradnju na rješavanju konkretnih zadaća iz prakse, sam sebe razvija, a stečena znanja i iskustva prenosi u nastavni proces i nastavne planove.