ZAVODSKI LJETOPIS
Zavod za automatiku i procesno računarstvo osnovan je 9. siječnja 1954. godine pod imenom Zavod za kontrolne i signalne uređaje. Odluku o osnivanju donijelo je Vijeće Tehničkoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na svojoj 100. sjednici i to na temelju prijedloga Elektrotehničkoga odsjeka Strojarskoga odjela Tehničkoga fakulteta s njegove sjednice održane 28. prosinca 1953. godine. Mjesec dana nakon osnutka Zavoda, 9. veljače 1954. godine, usvojen je njegov statut. Time je ispunjena zakonska norma za djelovanje Zavoda. Stvarni je inicijator osnivanja Zavoda bio prof. dr. sc. Vladimir Muljević koji je imenovan i prvim predstojnikom Zavoda te ga se s pravom može smatrati utemeljiteljem našega Zavoda.

                                                                             § 1
Na Tehničkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu osniva se Zavod za kontrolne i signalne uređaje. 
                                                                            § 2
Svrha je ovog Zavoda:
a) da unapređuje opće stručno znanje slušača kontrolnih i signalnih uređaja na Tehničkom fakultetu;
b) da omogući upotpunjavanje i usavršavanje znanja naprednijih studenata i apsolvenata eksperimentalnim radom i teoretskim studijem;
c) da služi naučnom istraživanju i eksperimentalnom radu nastavnom osoblju iz predmeta “Kontrolni i signalni uređaji” i ostalom osoblju Zavoda;
d) da omogućuje takav rad – uz dozvolu šefa Zavoda – inženjerima iz prakse i ostalim stručnjacima;
e) da sabire podatke iz predmeta “Kontrolni i signalni uređaji”, kako iz zemlje tako i iz inostranstva;
f) da vodi evidenciju o stručnoj literaturi iz predmeta “Kontrolni i signalni uređaji”, a u prvom redu o napretku u teoriji i praksi;
g) da održava stručne veze sa sličnim ustanovama u zemlji i izvan nje;
h) da prema mogućnostima vrši ekspertize i daje stručna mišljenja o pitanjima s područja predmeta “Kontrolni i signalni uređaji”.
                                                                              § 3
Svrhama Zavoda služe:
a) laboratorij s aparaturom i opremom;
b) arhiv podataka, rezultata istraživanja, mjerenja i opažanja;
c) foto-arhiv;
d) nacrti, modeli i uzorci;
e) priručna biblioteka;
f) kartoteka 
                                                                              § 4
Troškovi Zavoda i naknada utrošenog materijala namiruje se:
a) iz redovnog budžeta Zavoda: kao dijela budžeta Tehničkog fakulteta u Zagrebu
b) naknadom utrošenog materijala u naravi;
c) subvencijama iz budžeta drugih javnih ustanova;
d) darovima. 
                                                                              § 5
Radovi i mišljenja po narudžbi ustanova, poduzeća ili osoba izvan sastava Tehničkog fakulteta u Zagrebu izvršuju se iz sredstava točke b) ili c) §-a 4. Ako ona ne bi dostajala onda će pasti na teret §-a 4, točka a) uz naknadu stvarnih troškova za materijal, radnu snagu, zavodskog osoblja i unajmljenu radnu snagu, te uz odštetu za upotrebu zavodskog inventara. Takve novčane naplate idu u korist državnog budžeta. 
                                                                              § 6
Radom Zavoda i utroškom dotacija, materijala i poklona upravlja šef Zavoda. On podnosi koncem godine o radu i utrošku sredstava izvještaj dekanu Tehničkog fakulteta.
                                                                              § 7
Šef je Zavoda nastavnik iz predmeta za “Kontrolne i signalne uređaje na Tehničkom fakultetu u Zagrebu. U slučaju:
a) kad je šef duže vrijeme spriječen u vršenju svojih dužnosti;
b) kad nema postavljenog nastavnika za predmet “Kontrolni i signalni uređaji”;
c) kad ima više nego jedan profesor toga predmeta, određuje šefa zavoda ili vršioca dužnosti šefa Vijeće Tehničkog fakulteta u Zagrebu. Ako je šef Zavoda privremeno spriječen u vršenju svoje dužnosti zamjenjuje ga, uz dozvolu dekana, po njemu određeni, po položaju najstariji kvalificirani službenik Zavoda. 
                                                                             § 8
Osoblje Zavoda za kontrolne i signalne uređaje čine:
a) nastavnik iz predmeta “Kontrolni i signalni uređaji, te ostalih srodnih predmeta koji će se eventualno uvesti na Tehničkom fakultetu;
b) nastavnici srodnih predmeta, ako na to privole;
c) asistenti i laboranti predmeta, navedenih pod a);
d) asistenti srodnih predmeta, ako na to privole;
e) ostali službenici i podvornici Zavoda.
Osoblje Zavoda je stalno ili privremeno. Privremeno osoblje je dodijeljeno za određeni rad ili na određeno vrijeme. 
                                                                            § 9
O prijemu osoba, spomenutih u § 2 točka d), na rad u Zavodu donosi odluku šef Zavoda. Primljena osoba ima za vrijeme rada u Zavodu sva prava i dužnosti članova Zavoda.
                                                                          § 10
Opseg zavodskog rada, naveden u § 2 razvijat će se prema materijalnim mogućnostima Zavoda, osobito u pogledu inventara i aparature te prema osoblju Zavoda. 
                                                                          § 11
U svim sporovima između Zavoda i drugih ustanova ili poduzeća te u sporovima oko djelokruga ili opsega rada ili oko dužnosti Zavoda, donosi konačnu odluku Vijeće Tehničkog fakulteta. 
                                                                          § 12
Zavod za kontrolne i signalne uređaje započet će radom nakon nadležnog odobrenja ovog Statuta. U inventar Zavoda će se unijeti aparatura, laboratorijski materijal koji je dosad nabavljen iz sredstava Tehničkog fakulteta ili poklonjen u svrhu nastave iz predmeta navedenih u § 8, te biblioteka, nabavljena iz sredstava Tehničkog fakulteta ili poklonjena u istu svrhu.

Kronologiju nastanka i razvitka Zavoda bilo bi gotovo nemoguće sastaviti da nije sustavnih i pouzdanih bilježaka njegova utemeljitelja, koji je u svoj dnevnik svakodnevno zapisivao sva važnija događanja na Zavodu. Te su bilješke, nastale iz pera svjedoka onodobnih i ovodobnih zbivanja, kao i tekst koji je o Zavodu prije desetak godina napisala naša umirovljenica mr. sc. Kalma Zimmermann-Pavčević, glavni izvori iz kojih su pocrpljeni podatci za ovaj ljetopis. Nastojali smo probrati najvažnije događaje za koje nam se čini da bi čitateljima mogli biti zanimljivi i koji zorno oslikavaju tijek razvoja Zavoda u njegovim bitnim sastavnicama: ljudskim potencijalima, nastavi, opremi, laboratorijima te znanstvnoistraživačkom i stručnom radu.
Tijekom pola stoljeća svojega postojanja Zavod je prošao nekoliko faza u svojemu razvitku, od osnivanja u okviru Tehničkoga fakulteta, njegovih uspješnih koraka u okviru Elektrotehničkoga fakulteta, preko osnivanja usmjerenja Automatika i Računarska tehnika i informatika na smjeru Elektronika i dviju grupa predmeta Automatsko upravljanje sistemima (AUS) i Računarski sistemi i procesi (RASIP) te smjerova Automatika i Računarska tehnika do razvoja u okviru Fakulteta elektrotehnike i računarstva. U zavodski se ljetopis svakako moraju uključiti i događanja koja su prethodila osnivanju Zavoda, a koja se s pravom mogu smatrati njegovim začetcima. Nisu sve faze u razvoju Zavoda vremenski jednako trajale, ali je svaka od njih na specifičan način obilježila ne samo njegovu povijest, nego i njegovu sadašnjost:

• Začetci (od 1936. do 1954.).
• Prva faza: Osnutak Zavoda i djelovanje u okviru Tehničkoga fakulteta (od ak. god. 1953./54. do ak. god. 1955./56.). 
• Druga faza: Djelovanje Zavoda u okviru Elektrotehničkoga fakulteta i osnivanje usmjerenja Automatika na smjeru Elektronika (od ak. god. 1956./57. do ak. god. 1969./70.).
• Treća faza: Osnivanje grupa predmeta AUS i RASIP i usmjerenja Računarska tehnika i informatika na smjeru Elektronika (od ak. god. 1970./71. do ak. god. 1978./79.).
• Četvrta faza: Osnivanje smjerova Automatika i Računarska tehnika (od ak. god. 1979./80. do ak. god. 1993./94.).
• Peta faza: Djelovanje Zavoda u okviru Fakulteta elektrotehnike i računarstva (od ak. god. 1994./95. do danas).

Začetci (od 1936. do 1954.)
Vremenskim se začetkom današnjega Zavoda s punim pravom može smatrati godina 1936. Te je godine – osamnaest godina prije službenoga osnivanja Zavoda – student Tehničkoga fakulteta Vladimir Muljević na praksi u tvrtci Siemens u Zagrebu izradio projekt signalizacije i pozivnih uređaja za splitski hotel Ambasador. Studentski će projekt tako označiti početak smjernica za nastajanje našega Zavoda, a mladi će ambiciozni autor toga projekta, zagrebački student te bečki specijalizant i doktorand, postati utemeljiteljem našega Zavoda i skoro tri desetljeća obnašati dužnost njegova predstojnika.
Znanstveno je i stručno usavršavanje Vladimira Muljevića u zemlji, a posebice u inozemstvu, polako ali sigurno utiralo put osnivanju Zavoda, premda su bila teška i mučna ratna vremena. Od siječnja 1941. godine Vladimir Muljević bio je asistent prof. dr. Leopoldu Sorti u Laboratoriju za strojarstvo na Tehničkome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Od ožujka 1942. godine nalazi se na specijalizaciji u Beču, a 1944. godine stječe akademski stupanj doktora znanosti. Bečke su godine profesora Muljevića iznimno dragocjene za njegovu znanstvenu naobrazbu i stručna iskustva koja je tamo stekao, a puno kasnije to će se osjetiti i u suradnji Zavoda sa srodnim inozemnim institucijama. Povratkom u Zagreb profesor Muljević najprije radi u Direkciji PTT-a u Zagrebu, potom u Gradskom telefonu, a od 1949. godine izabran je u zvanje asistenta na Tehničkome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Prijelazom na Tehnički fakultet i izborom u zvanje asistenta kod profesora Josipa Lončara u Zavodu za osnove elektrotehnike i električna mjerenja od ak. god. 1949./50. započinje intenzivna nastavna djelatnost profesora Muljevića. U zimskom je semestru te akademske godine držao Seminarske vježbe iz predmeta Osnovi elektrotehnike I, a u ljetnom semestru seminarske vježbe iz predmeta Osnovi elektrotehnike II. Ak. god. 1950./51. kao honorarni nastavnik predavao je predmet Signalni električki uređaji i upravljanje na daljinu u VII. i IX. semestru na Pododsjeku slabe struje Elektrotehničkoga odsjeka, a predmet Enciklopedija dojavne tehnike I na Pododsjeku jake struje. Iz tih se predmeta razvila i nastavna djelatnost Zavoda.
Organizacijske i stručne pripreme za utemeljenje Zavoda započele su u ak. god. 1950./51. osnivanjem laboratorija za potrebe predmeta Signalni električki uređaji i upravljanje na daljinu. Laboratorij se od 1950. polako oprema instrumentima, uređajima te potrebitom znanstvenom i stručnom literaturom. Na trima sjednicama Pododsjeka slabe struje raspravljalo se o novom nastavnom planu pododsjeka, o osnivanju četiriju katedara i Zavoda za signalne uređaje i o nastavnim planovima i programima. U Zavodu bi se predavali predmeti Signalni i sigurnosni uređaji i Enciklopedija žične dojavne tehnike.
Od zimskoga semestra ak. god. 1951./52. godine predmet Signalni i sigurnosni uređaji predaje se na IV. godini studija Pododsjeka slabe struje. Laboratorij predmeta, smješten u prostoriji Zavoda za osnove mjerenja u slaboj struji u zgradi Šumarskoga fakulteta u Vukotinovićevoj ulici, opremao se pretežito donacijama ondašnjih velikih tvrtki, primjerice znatan je dio opreme pristigao iz švicarske tvrtke Sauter iz Basela. Oprema se posuđivala od različitih ustanova, primjerice od Direkcije Pošta, Elektre Zagreb, Tvornice Nikola Tesla, Radiostanice Zagreb, Državnih željeznica. Improvizirani prostor laboratorija postao je premalen za svu opremu pa su u Vukotinovićevoj ulici dobivene tri manje prostorije: jedna za nastavnika, druga za diplomande, a treća za ekperimente i diplomande.
Kako se Laboratorij predmeta Signalni i sigurnosni uređaji neprestance obogaćivao opremom, sve je više studenata bilo zainteresirano za izradbu diplomskoga rada u tome Laboratoriju. U okviru predmeta Signalni i sigurnosni uređaji diplomski je ispit 10. travnja 1952. godine prvi položio Josip Lednicki. Tijekom ljetnoga semestra ak. god. 1951./52. izrađeno je u Laboratoriju sedam diplomskih radova, a neki su se od njih posebno isticali svojom izvornošću. Tako je Tomislav Sudar u svojem diplomskom radu po prvi puta na Tehničkom fakultetu u Zagrebu obradio teorijski i praktički neke metode električnoga rješavanja matematičkih i logičkih problema, a o toj je temi održao i predavanje s demonstracijom eksperimenata u Društvu inženjera i tehničara u Zagrebu, što je imalo značajan medijski odjek. Od ak. god. 1952./53. predmet Signalni i sigurnosni uređaji mijenja naziv u Kontrolni i signalni uređaji, jer je više odgovarao naravi predmeta. Za potrebe je predmeta osnovan Laboratorij za kontrolne i signalne uređaje, uglavnom iz vrlo skromnih sredstava Tehničkoga fakulteta te donacijama nekih pogona i tvornica. Istodobno je Vijeću Tehničkoga fakulteta 23. rujna 1952. upućen dopis kojim doc. dr. Muljević predlaže osnivanje Zavoda za kontrolne i signalne uređaje i u kojem navodi praktične i teorijske djelatnosti Zavoda:
"snabdijevanje sa strujom uređaja dojavne tehnike, sve vrste električnih signalnih i sigurnosnih uređaja, metode električnog mjerenja neelektričnih veličina, metode mjerenja i upravljanja na daljinu te uređaji i naprave za regulaciju (kontrolu) industrijskih procesa". Iako je podnesak pročitan na sjednici Elektrotehničkoga odsjeka 19. studenoga 1952., donošenje odluke o osnivanju Zavoda odgođeno je za sljedeću sjednicu Odsjeka.
Kako su poslovi oko priprema predavanja, osmišljavanja vježbi i priređivanja pokusa za jednoga čovjeka uistinu bili preintenzivni, Laboratoriju je 31. listopada 1952. dodijeljen i prvi demonstrator na predmetu Kontrolni i signalni uređaji – student Aleksandar Blažuka, a od 1. prosinca 1952. demonstratorom je imenovan Radoslav Stipić, čije je iznimno poznavanje instrumenata puno pridonijelo osposobljavanju starih te izradbi novih naprava i uređaja u Laboratoriju. Da bi se sadržaj predmeta nadopunio i praktičnim iskustvima, organizirane su stručne posjete studenata različitim ustanovama, a počelo se surađivati i s gospodarstvom pa je od kolovoza do listopada 1952. godine električnim putem obavljena pokusna dehidracija nafte za Rafineriju nafte u Sisku.
Početkom 1953. Tehnički je fakultet dobio desno krilo prvog kata zgrade u Klaićevoj ulici, koja je bila izgrađena za Elektrotehnički odsjek, ali je nakon 1945. godine dodijeljena Srednjoj tehničkoj školi. Onamo je u veljači 1953., u prostorije na dvorišnoj strani, preselio Laboratorij za kontrolne i signalne uređaje. Tada je Laboratorij dobio jednu veliku prostoriju (36 m2) za laboratorijske vježbe, diplomande, mehaničku radionicu i za administraciju. Druga je prostorija (12 m2) bila namijenjena doc. dr. Muljeviću, a u treću su smješteni akumulatori. U većem je prostoru nastavni i stručni rad Laboratorija znatno olakšan.
Na prijedlog doc. dr. Vladimira Muljevića sredinom 1953. godine za honorarnoga je asistenta imenovan Vladimir Babić, koji je diplomirao u Laboratoriju ak. god. 1952./53. S obzirom na to da je sve veći broj studenata u Laboratoriju izrađivao svoje diplomske radove, doc. dr. Muljević predložio je 1953. godine da se jednom od nastavnika povjeri briga oko diplomskih ispita na Pododsjeku slabe struje, odnosno da obnaša dužnost “djelovođe diplomskih ispita”.

Prva faza : Osnutak Zavoda i djelovanje u okviru Tehničkoga fakulteta (od ak. god. 1953./54. do ak. god. 1955./56.)
Od ak. god. 1953./54., kada je Laboratorij za kontrolne i signalne uređaje prerastao u Zavod za kontrolne i signalne uređaje, započela je prva faza njegova razvoja kao samostalnoga zavoda Elektrotehničkoga odsjeka Strojarskoga odjela Tehničkoga fakulteta. Zadaća je Zavoda bila da na području regulacijske i signalne tehnike, automatizacije, tehnike električnoga mjerenja neelektričnih veličina te usmjerene primjene elektroničkih računala, znanstvenim radom i suradnjom s privredom unaprjeđuje nastavu iz tih znanstvenih područja. S tako zacrtanom znanstvenom djelatnošću Zavod je bio prva znanstvena jedinica na području bivše FNRJ, a i jedna od prvih u Europi, koja je regulacijsku tehniku razvijala kao samostalnu, a ne kao pomoćnu disciplinu.
Praktične vježbe u laboratoriju proširene su ove akademske godine i na zimski semestar, tako da se ukupno izvode 24 laboratorijske vježbe i to 12 u zimskom, a 12 u ljetnom semestru. Koordinaciju predavanja i vježbi otežavale su različite lokacije na kojima su se nalazile predavaonice i laboratorij. U Izvještaju o radu u ak. god. 1953./54. među ostalim je zapisano: “Velike poteškoće predstavlja održavanje predavanja u predavaonicama koje se ne nalaze u istoj zgradi u kojoj je i laboratorij, jer se na predavanjima ne mogu pokazivati i demonstrirati pokusi, koji bi u mnogome pomogli razumijevanju predavanja. Bilo bi stoga veoma korisno kada bi se u zgradi Srednje tehnike osigurala jedna predavaonica, koja bi služila za održavanje predavanja sviju nastavnika Slabe struje, koji se nalaze u toj zgradi”.
Znanstvenoistraživački je rad Zavoda u ovoj fazi usmjeren na produbljivanje iskustava stečenih kod izradbe pojedinih diplomskih radova, odnosno na izradbu uređaja za pojedine znanstvene zavode i laboratorije u Zagrebu. Zbog skučenoga prostora - diplomandi, laboratorij, praktikum, radionica i skladište nalazili su se u jednoj prostoriji – nisu se mogli očekivati ozbiljniji znanstveni rezultati. Veliki je nedostatak što nitko iz Zavoda nije bio na stručnim putovanjima i usavršavanjima u inozemstvu, a tom se pitanju na Tehničkome fakultetu općenito slabo pridavala pozornost. Vladimir Muljević je u Izvještaju o radu za tu ak. god. zabilježio: ”Smatram da bi nastavnicima Elektrotehničkog odsjeka trebalo omogućiti da svake 2 do 3 godine otiđu barem na 15 dana u inozemstvo kako bi vidjeli novitete iz svojih struka i kako bi održali odnosno uspostavili dragocjene veze sa pojedinim tvornicama i naučnim ustanovama. Smatram da se rješavanju ovog pitanja nije nažalost, do danas na našem Fakultetu, posvetila nikakova pažnja, nego da se je to ostavilo snalažljivosti pojedinaca, što dakako ne služi renomeu našeg Fakulteta. Vjerujem da bi se organizaciji ovakovih putovanja mogla posvetiti barem onolika pažnja, kakova se posvećuje putovanjima i praksi studenata, koji odlaze u inozemstvo u relativno velikom broju.”

                

Ak. god. 1954./55. suradnja je Zavoda s gospodarstvom bila prilično uspješna. Ispitivani su uređaji za automatsku regulaciju rasvjete izložbenog salona Dverce u Zagrebu, realiziran je projekt električne i signalne instalacije za Kino-kazalište u Kutini, izrađen je kolorimetar za analizu kemijskih otopina, a sklopljen je i ugovor između Zavoda i poduzeća Elektroprojekt Zagreb, koji se odnosio na izradbu modela električne analogije injekcione zavjese HE Peruča.
Početkom ak. god. 1955./56. na sjednici Elektrotehničkoga odsjeka 10. studenoga 1955. prihvaćen je prijedlog da se na tom odsjeku formira 13 katedri, a među njima i Katedra za regulacionu i signalnu tehniku u Zavodu za kontrolne i signalne uređaje. Zavod nastavlja sa stručnim i nastavnim radom na području regulacijske i signalne tehnike. U Zavodu su do tada izrađena 42 diplomska rada, a teme su se uglavnom odnosile na opis različitih prototipova mjernih uređaja, primjerice: električni kolorimetar, pH-metar, uređaj za električno mjerenje debljine laka, električni uređaji za mjerenje vakuuma, eksplozimetar, itd., koji se uporabljuju za izvođenje laboratorijskih vježbi. Suradnici Zavoda objavili su nekoliko stručnih radova i održali više javnih predavanja na domaćim i međunarodnim skupovima. Suradnja je s gospodarstvom iznimno uspješna i odvija se sa sljedećim ustanovama: Institut za Elektroprivredu (Zagreb), Geofizika (Zagreb), Elektroprojekt (Zagreb), Braća Kavurić (Zagreb) i Željeznički institut (Beograd). Zavod je zainteresiran za probleme regulacije kazališne rasvjete, a sudjeluje i u osnivanju Jugoslavenskog nacionalnog komiteta za rasvjetu. Od 16. travnja 1955. započinje suradnja Zavoda sa Željezničkim institutom iz Beograda na izradbi Tehničkih smjernica. Tadašnje osoblje Zavoda čine: jedan docent (Vladimir Muljević, predstojnik Zavoda, obnašao je i dužnost starješine Elektrotehničkoga odsjeka), jedan honorarni asistent (Vladimir Babić, dipl. ing.), jedan laborant (Milan Bach) i jedna administrativna službenica (Mira Poljak).
Odlukom Sabora NR Hrvatske od 26. travnja 1956. godine od Tehničkoga su fakulteta utemeljena četiri nova fakulteta, a među njima i Elektrotehnički fakultet, koji je kao samostalni fakultet počeo djelovati od 1. srpnja 1956. godine. U sastav Elektrotehničkoga fakulteta ušao je i Zavod za kontrolne i signalne uređaje i time započinje druga faza u razvitku Zavoda koja će trajati više od jednoga desetljeća.

Druga faza: Djelovanje Zavoda u okviru Elektrotehničkoga fakulteta i osnivanje usmjerenja Automatika na smjeru Elektronika (ak. god. 1956./57. do ak. god. 1969./70)
Od. ak. god. 1956./57. znanstvena se i nastavna djelatnost Zavoda razvija i usmjerava sve više na područje regulacije, mjerenja i automatizacije pa Zavod za kontrolne i signalne uređaje 1. listopada 1956. godine mijenja naziv u Zavod za regulacionu i signalnu tehniku.
U Zavodu su se od 1956./57. predavali predmeti Regulaciona i signalna tehnika, Automatska regulacija, Telekomandna postrojenja i Enciklopedija slabe struje I. Za studente VII. i VIII. semestra organizirane su samostalne laboratorijske vježbe. U zavodskoj se radionici izrađuju instrumenti i nastavna pomagala, primjerice izrađen je uređaj za induktivno signaliziranje feromagnetskih predmeta, izrađena su i ispitana tri prototipa magnetskih pojačala snage 10 - 1000 W, razmatrana je problematika servomotora te provedeno ispitivanje mogućnosti uporabe domaćih limova za magnetska pojačala.
Povećao se broj nastavnoga i nenastavnoga osoblja u Zavodu: doc. dr. Vladimir Muljević, ujedno i predstojnik Zavoda, asistent Radoslav Stipić, dipl. ing., honorarni asistenti Vladimir Babić, dipl. ing. i Vladimir Pavčević, dipl. ing., administrativna službenica Mirjana Poljak, tehničar elektroveza Milan Bach i honorarni laborant Milan Stanojčić. U rad su uključeni i doc. dr. Ivan Lončar te honorarni nastavnik Jože Černelč, dipl. ing. U ak. god. 1957./58. nakon uspjeha II. Seminara iz mjerne i regulacione tehnike zaključeno je da bi se seminar trebao organizirati svake godine. Taj seminar, koji je imao značajnu ulogu u promicanju struke na prostorima bivše Jugoslavije, dobiva 1957. godine naziv JUREMA (JUgoslavenski seminar za REgulaciju, Mjerenje i Automatizaciju), a njegov je dugogodišnji predsjednik bio Vladimir Muljević.
U ak. god. 1958./59. stupili su na snagu prvi statut i prvi nastavni plan i program (ETF-1) Elektrotehničkoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Tim se nastavnim planom udio općih predmeta nije promijenio, dok su stručni obvezni predmeti pretvoreni u izborne. Na taj način obvezni predmeti daju osnovna i teoretska znanja, a usmjeravanje se postiže izbornim predmetima. Nastavnici Zavoda izvode nastavu iz predmeta Regulaciona i signalna tehnika, Automatska regulacija te Signalna i telekomandna postrojenja. Predmet Regulaciona i signalna tehnika obrađuje električno mjerenje neelektričnih veličina te osnove automatske regulacije – svojstva staza, regulatora i regulacijskih krugova. Predmet Automatska regulacija bavi se dinamičkom analizom elemenata i sustava automatske regulacije, a u predmetu Signalna i telekomandna tehnika obrađuju se sustavi daljinskog mjerenja, upravljanja i nadzora. Rad sa studentima znatno je olakšan preseljenjem na novu lokaciju, bivšu zgradu Veterinarskoga fakulteta na Savskoj cesti 16, gdje je dobiven prostor ukupne površine oko 200m2.

                 

Nastavnici Zavoda sudjeluju referatima na domaćim i međunarodnim savjetovanjima i objavljuju stručne radove iz područja primjene automatske regulacije. Zavod je aktivno sudjelovao i u organiziranju prvoga Simpozija ETAN u pomorstvu, koji je održan u lipnju 1959. godine u Zadru kao prvi skup pomorskih elektroničara. Tijekom 1960. godine laboratorijsku su opremu u vrijednosti od 15.250 USD donirale tvrtke Fr. SAUTER – Basel, George KENT – London i ELLIOT Automation A.G. – Zürich. Darovani su uređaji godinama služili za izvođenje laboratorijskih vježbi u Zavodu. U Zavodu je 1961. godine osnovana grupa za digitalno računalo u koju su uključeni diplomirani inženjeri Petar Skuin i Želimir Gojmerac. Grupa je započela prikupljati literaturu i prospekte iz područja digitalnih elektroničkih računala. Nastavnici Zavoda sudjeluju u izvođenju dodiplomske i poslijediplomske nastave i na drugim zagrebačkim visokim školama i fakultetima (Visoka tehnička škola, Strojarskobrodograđevni fakultet, Prirodoslovnomatematički fakultet). Uspostavljena je suradnja s Institutom za uho, nos i grlo u Zagrebu i s tvornicom Vlado Bagat u Zadru. U ak. god. 1962./63. uvodi se interdisciplinarni sveučilišni poslijediplomski studij Tehnika i ekonomika automatizacije čiji je pokretač i voditelj bio prof. dr. Vladimir Muljević.

                                        

Zavod se preselio u novu zgradu Elektrotehničkoga fakulteta u Unskoj ulici u kojoj se nalazi do danas. Preseljenjem u novi prostor ukupne površine oko 630 m2 na IX. katu C zgrade omogućeno je osnivanje i funkcioniranje četiriju laboratorija: Laboratorij za osnove električkog mjerenja neelektričkih veličina i regulacionu tehniku, Laboratorij za automatsku regulaciju i servomehanizme, Laboratorij za signalnu i telekomandnu tehniku i Laboratorij za analogna elektronička računala. Studentima je olakšano praćenje nastave objavljivanjem triju skripata koje su sastavili djelatnici Zavoda: Automatska regulacija I (Laboratorijske vježbe), Signalna i telekomandna tehnika (Laboratorijske vježbe) i Regulaciona i signalna tehnika (Upute za laboratorijske vježbe). Obranjen je i prvi magistarski rad na Zavodu – Rješavanje nekih hidroloških problema pomoću električne analogije (Jasna Baturić). Djelatnici Zavoda sudjeluju referatima na domaćim (JUREMA-Zagreb) i međunarodnim znanstvenim i stručnim skupovima. Uposlenjem novih zavodskih asistenata – Ivana Husara (1963.), Marice Jurišić-Zec (1963.), Ljubomira Kuljače (1964.) te Kalme Zimmermann-Pavčević (1968.) i Petra Crnošije (1969.) značajno je ojačan znanstveni i nastavni potencijal Zavoda.

Treća faza: Osnutak grupa AUS i RASIP i osnivanje usmjerenja Računarska tehnika i informatika na smjeru Elektronika (od ak. god. 1970./71. do ak. god. 1979./80.)
Nova je faza u razvitku Zavoda započela s ak. god. 1970./71. prihvaćanjem nastavnoga plana i programa ETF-3. U toj su fazi osnovane grupe AUS i RASIP te usmjerenje Računarska tehnika i informatika na smjeru Elektronika. Za razvoj je računarstva na Zavodu posebno značajan dolazak dr. sc. Branka Součeka, koji je do tada radio u Institutu Ruđer Bošković, a u zvanje redovitoga profesora na Elektrotehničkome fakultetu izabran je 1972. godine. Na dodiplomskome je studiju prof. dr. sc. Souček predavao predmete Automatska obrada podataka, Elektronička računala II, Analogna tehnika i Modeliranje i simuliranje, a na poslijediplomskome studiju predmete Organizacija računala, Računala i procesi i Analogna tehnika. Odlaskom profesora Součeka 1975. godine u inozemstvo na Zavod dolazi dr. sc. Gabro Smiljanić, koji je u zvanje redovitoga profesora izabran 1978. godine. Izvanrednim profesorima imenovani su dr. sc. Ljubomir Kuljača (1976.) i dr. sc. Petar Crnošija (1979.). Uz veći broj vanjskih stručnih suradnika na Zavod se kao asistenti upošljavaju Nenad Klepac (1972.), Dubravko Detelić (1974.), Zoran Vukić (1976.), Andrija Maričić (1977.) i Mario Žagar (1977.).
Nastavna grupa predmeta Automatsko upravljanje sistemima (AUS) obuhvaća predmete Teorija automatske regulacije I, Teorija automatske regulacije II, Teorija automatske regulacije III, Optimalni i adaptivni sustavi, Automatska regulacija I, Automatska regulacija II, Automatska regulacija tehnoloških procesa, Mjerenje u industriji, Signalna i telekomandna tehnika i Automatizacija broda. Grupa predmeta Računarski sistemi i procesi (RASIP) obuhvaća predmete Elektronička računala, Elektronička računala II, Analogna tehnika i Modeliranje i simuliranje.

                   

Ovo razdoblje u razvoju Zavoda karakterizira i vrlo intenzivan znanstvenoistraživački rad. Četiri profesora zajedno s većim brojem novouposlenih asistenata čine respektabilan potencijal za sustavna istraživanja. Tih se godina pokreću i metodološki znanstvenoistraživački projekti koje financira tadašnji Republički fond za naučni rad. Istraživanja se u Zavodu odvijaju na četiri područja: upravljanje elektromehaničkim sustavima, upravljanje plovnim objektima, zaštitno-alarmni sustavi te računala i procesi.
Zavod uspostavlja i suradnju s većim brojem tvrtki i međunarodnih institucija na istraživačko-razvojnim projektima iz tih područja. Na području upravljanja elektromehaničkim sustavima uspostavlja se suradnja s Elektrotehničkim institutom Rade Končar iz Zagreba, tvrtkom Vlado Bagat iz Zadra te tvrtkom Iskra iz Kranja, Slovenija. Uspostavlja se također i međunarodna znanstvena suradnja s Moskovskim energetskim institutom i Lenjingradskim elektrotehničkim institutom. Na području upravljanja plovnim objektima Zavod tijesno surađuje s Brodarskim institutom iz Zagreba i Brodograđevnom industrijom Uljanik iz Pule, a uspostavlja se suradnja s Centralnim naučnoistraživačkim institutom morske flote iz Lenjingrada.
Početkom 70-ih godina u svijetu dolazi do značajnih znanstvenih i tehnoloških otkrića u području računalnih sustava. Na tržištu se pojavljuju prvi mikroprocesori i na njima zasnovana mikroračunala te korisnički orijentirani operacijski sustavi (UNIX), a slijede ih i prve primjene za nadzor i upravljanje procesima. Uz metodološka istraživanja na ovome području, Zavod uspostavlja i tijesnu suradnju s Tvornicom računskih strojeva TRS iz Zagreba za koju razvija kalkulatore utemeljene na mikroprocesorima te mikroračunalne sustave za upravljanje radom jedinica magnetskih traka za pohranu digitalnih podataka, pisača i drugih vanjskih jedinica računala.

Četvrta faza: Osnivanje smjerova Automatika i Računarska tehnika (od ak. god. 1979./80. do ak. god. 1993./94.)
S ak. god. 1979./80. započinje nastavni plan i program ETF-4, a s njim i nova faza u razvoju Zavoda. Osnovani su smjerovi Automatika i Računarska tehnika, a Zavod postaje matičnim zavodom smjera Automatika. Prof. dr. sc. Ljubomir Kuljača, od 1982. godine redoviti profesor, imenovan je predstojnikom Zavoda za ak. god. 1981./82. i 1982./83. Njegovim imenovanjem završava jedno značajno razdoblje u kojemu je prof. dr. sc. Vladimir Muljević bio na čelu Zavoda gotovo tri desetljeća, od 1954. do 1980./81. i započinje novo razdoblje u kojem se predstojnici Zavoda biraju svake druge godine i ne mogu biti birani više od dva dvogodišnja mandata uzastopce. U listopadu 1983. godine prof. dr. sc. Vladimir Muljević je umirovljen, no tijekom svih ovih godina i kao umirovljenik ostaje aktivan sve do danas.
Prvu polovicu 80-ih godina općenito karakterizira intenzivna suradnja Zavoda s gospodarstvom ostvarena izradbom idejnih, razvojnih i izvedbenih elaborata i projekata, studija, ekspertiza, recenzija, razradbom stručnoga nazivlja, održavanjem javnih predavanja, izgradnjom prototipova instrumenata i uređaja, pa i samih uređaja neposredno primjenjivanih u proizvodnim ili radnim procesima. U suradnji s privredom postižu se zapaženi rezultati u razvoju i primjeni mikroelektroničke tehnologije u sustavima automatskoga upravljanja u suradnji s različitim tvrtkama i ustanovama, primjerice: ATM – Zagreb, Rade Končar – Zagreb, BI Uljanik – Pula, Brodarski institut – Zagreb, Prvomajska – Zagreb, Gradska plinara – Zagreb, Vlado Bagat – Zadar, SAS – Zadar, Dalmacijacement – Split, Jugoturbina – Karlovac, INDA – Labin, Kombinat Belišće – Belišće, Pliva – Zagreb, ISKRA – Kranj, IRCA Energoinvest – Sarajevo, EP – Kosovo, S. Rodić – Bugojno, itd. Znanstvene su i stručne rezultate te suradnje djelatnici Zavoda obznanjivali prilozima u časopisima i prezentirali priopćenjima na domaćim i inozemnim skupovima. Dogradnjom nove zgrade Elektrotehničkoga fakulteta 1988. godine Zavod se značajno prostorno proširio, dobivši i dio XI. kata zgrade C. Od tada Zavod nema većih prostornih problema.
U drugoj polovici 80-ih i u prvoj polovici 90-ih godina na Zavod se uposlilo nekoliko stručnjaka koji su do tada radili u Elektrotehničkome institutu Rade Končar. Iz toga instituta na grupu predmeta AUS dolaze dr. sc. Nedjeljko Perić kao izvanredni profesor (1993.) te Zdenko Kovačić (1985.), Željko Ban (1988.) i mr. sc. Ivan Petrović (1994.) kao asistenti, a na grupu predmeta RASIP Davor Antonić (1987.) kao asistent. Nakon svršetka dodiplomskoga studija Mario Kovač (1989.) i Danko Basch (1992.). izabrani su za asistente na grupi predmeta RASIP. Tih godina petorica uposlenika borave na specijalizacijama i usavršavanjima u inozemstvu. U zvanje redovitoga profesora izabrani su dr. sc. Ljubomir Kuljača (1982.) i dr.sc. Petar Crnošija (1984.), u zvanje docenta dr. sc. Ivan Husar (1985.) i dr. sc. Zoran Vukić (1990.), u zvanje izvanrednoga profesora dr. sc. Nedjeljko Perić (1991.) i dr. sc. Mario Žagar (1992.). Predstojnici Zavoda u tom su periodu bili prof. dr. sc. Ljubomir Kuljača (1981/82.–1986./87. i 1989./90.–1991./92), doc. dr. sc. Ivan Husar (1987./88.–1988./89.) i doc. dr. sc. Zoran Vukić (1992./93.–1995/96.).
Za vrijeme agresije na Republiku Hrvatsku i obrambenoga Domovinskoga rata Elektrotehnički je fakultet, zahvaljujući Ministarstvu znanosti i tehnologije, obogaćen suvremenom istraživačkom opremom. Prilikom raspodjele opreme Zavodu je pripao dio u iznosu od oko 200.000 EUR-a. U to se doba ulažu znatni napori na izradbi novoga nastavnoga plana i programa FER-1 koji će započeti od ak. god. 1994./95. Suradnja s gospodarstvom jako se smanjila, zbog ratnih okolnosti i promjena koje su se odigrale u gospodarstvu Republike Hrvatske. Zavod se stoga okreće ponudi seminara za obrazovanje pa je tako 1992. godine organizirano 11 seminara uglavnom UNIX škola. Kasnije je taj vid aktivnosti Zavoda dodatno obogaćen i drugim ponudama seminara kao što su primjerice seminari za programirljive logičke kontrolere (PLC) korporacije Siemens.
Pojedini su nastavnici Zavoda voditelji znanstvenih projekata koje novčano podupire Ministarstvo znanosti i tehnologije. Istraživanja su poglavito usmjerena na neizrazito upravljanje, uporabu neuronskih mreža za identifikaciju i upravljanje, adaptivno i robusno upravljanje, prediktivno upravljanje, distribuirano upravljanje, računalne mreže i dr., a vlastita se rješenja primjenjuju pri upravljanju raznim procesima.

Peta faza: Djelovanje Zavoda u okviru Fakulteta elektrotehnike i računarstva (od ak. god. 1994./95. do danas)
Zadnja faza u razvitku Zavoda započinje djelovanjem u okviru Fakulteta elektrotehnike i računarstva i nastavnim planom i programom FER-1. Završetkom Domovinskoga rata dolazi do mirnijega razdoblja te se otvaraju nove mogućnosti u razvitku Zavoda. Godine 1995. Zavod za regulacionu i signalnu tehniku mijenja naziv u Zavod za automatiku i procesno računarstvo, a Elektrotehnički fakultet u Fakultet elektrotehnike i računarstva (FER).
U razdoblju od 1996. do danas Zavod se postupno povezuje s gospodarstvom i uspostavlja značajne međunarodne kontakte. Značajnije gospodarske tvrtke s kojima Zavod surađuje jesu Končar– Elektroindustrija, Hrvatska elektroprivreda, INA, Pliva, Siemens, Vodovod i odvodnja Zagreb, Exor te niz manjih tvrtki. Značajna je bila i suradnja s Ministarstvom obrane Republike Hrvatske na području istraživanja i razvoja slijednih sustava za borbena sredstva. Kvaliteti rada Zavoda značajno je pridonijelo osnivanje didaktičkoga Praktikuma za automatizaciju, fleksibilne sustave i robotiku (1996) uz pomoć njemačke tvrtke FESTO i Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske. U tom se praktikumu održavaju vježbe iz više predmeta Fakulteta elektrotehnike i računarstva, Fakulteta strojarstva i brodogradnje i Tekstilno-tehnološkoga fakulteta te učenika Tehničke škole Ruđera Boškovića. Osim toga u Praktikumu se održavaju i tečajevi za stručno osoblje iz gospodarstva, koji uz seminare o programirljivim logičkim kontrolerima korporacije Siemens, čine Zavod prepoznatljivim ne samo u Hrvatskoj, nego i u susjednim državama. Zahvaljujući zalaganju prof. dr. sc. Zorana Vukića na FER-u je kao gostujući profesor tijekom ak. god. 1998./99. boravio prof. dr. sc. Guy O. Beale (George Mason University, Fairfax Virginia, SAD) i predavao je dodiplomski predmet Digitalni sustavi upravljanja i poslijediplomski predmet Odabrana poglavlja adaptivnog i robusnog upravljanja.
U ovome razdoblju djelatnici Zavoda sudjeluju s referatima na brojnim međunarodnim znanstvenim skupovima te objavljuju radove u prestižnim znanstvenim i stručnim časopisima. Također aktivno sudjeluju i u programskim i organizacijskim odborima međunarodnih znanstvenih skupova, od kojih su najznačajniji The 9th Mediterranean Conference on Control and Automation – MED'01 (Dubrovnik, 2001.) i 10th International Power Electronics and Motion Control Conference – EPE-PEMC 2002 (Cavtat, 2002.).
U zvanje redovitoga profesora u trajnome zvanju izabrani su dr. sc. Nedjeljko Perić (1997., 2002.) i dr. sc. Mario Žagar (1997., 2002.), a u zvanje redovitoga profesora izabran je dr. sc. Zoran Vukić (2001.). Dr. sc. Mario Kovač i dr. sc. Zdenko Kovačić izabrani su 1996. godine u zvanje docenta, a 2001. godine u zvanje izvanrednoga profesora. U zvanje docenta izabrani su dr. sc. Ivan Petrović (2000.), dr. sc. Danko Basch (2001.), dr. sc. Željko Ban (2001.) i dr. sc. Stjepan Bogdan (2003.). Od 1995. godine na Zavodu je uposlen značajan broj znanstvenih novaka i zavodskih suradnika. Dužnost predstojnika Zavoda obnašali su prof. dr. sc. Nedjeljko Perić (1996./97.– 1997./98. i 2000./01.–2003./04.), doc. dr. sc. Mario Kovač (1998./99.–1999./2000.) i prof.dr.sc. Zdenko Kovačić (2004./05.–2005./06).
Tijekom 2004. godine na Fakultetu elektrotehnike i računarstva započinju pripreme za izradbu novoga nastavnoga plana i programa u skladu s novim Zakonom o visokom obrazovanju i Bolonjskom deklaracijom, čiji je potpisnik i Sveučilište u Zagrebu. U novom nastavnom programu Zavod daje svoj doprinos na preddiplomskom studiju elektrotehnike i informacijske tehnologije (nositelj modula Automatika) te preddiplomskom studiju računarstva (nositelj modula Računalno inženjerstvo). Na diplomskom studiju elektrotehnike i informacijske tehnologije Zavod je nositelj profila Automatika, a na diplomskom studiju računarstva nositelj je profila Računalno inženjerstvo.
Odlukom Fakultetskog vijeća od jeseni 2005. godine Zavod dobiva novo ime - Zavod za automatiku i računalno inženjerstvo s kojim kreće u daljnju afirmaciju struke kojom se bavi.

Kako dalje?
Prvih je pola stoljeća djelovanja našega zavoda obilježeno složenim društvenim prilikama u domovini i dinamičnim tehnološkim napretkom u svijetu. U takvim su okolnostima samo iznimni napori nastavnika i djelatnika osiguravali prepoznatljivost i konkurentnost Zavoda i izvan domovine. Nadamo se da su pred nama stabilnije društvene prilike u kojima će razvoj Zavoda ovisiti isključivo o našoj sposobnosti, marljivosti i zajedništvu.
Tehnološka globalizacija u svijetu te izvjesna politička integracija Republike Hrvatske u Europsku uniju otvaraju nam nove prilike u međunarodnoj znanstvenoj i nastavnoj suradnji. Vjerujemo da smo te prilike prepoznali i da ćemo ih racionalno koristiti. Imajući na umu taj cilj, u zadnjih smo nekoliko godina pristupili i sustavnom povezivanju s nekoliko svjetskih vodećih sveučilišnih i istraživačkih centara koji razvijaju srodnu djelatnost. U te smo centre na znanstveno usavršavanje uputili nekoliko znanstvenih novaka, koji ujedno i promoviraju Zavod, Fakultet i Sveučilište, potpomažući njihovo uključivanje u međunarodne znanstvene projekte. U Zavodu se već sada izvodi nekoliko međunarodnih projekata, a uvjereni smo da će ih u vrlo skoroj budućnosti biti znatno više.
Također smo uvjereni i da smo na tragu novih oblika suradnje s gospodarstvom, jer je i u domovini sve prisutnija svijest da bez vlastitih tehnoloških otkrića nema bolje budućnosti za njene sadašnje i buduće naraštaje. U tome smislu očekujemo da će se suradnja sve više odvijati na dugoročnijim istraživačkorazvojnim projektima, čiji je cilj razvoj novih, sofisticiranih proizvoda, a sve manje na stručnim projektima s kratkoročnim ciljevima. Nekoliko je takvih višegodišnjih projekata već u izvedbenoj fazi. Ne postavljamo li time našu misiju partnerstva s ospodarstvom?
Vjerujemo da će Zavod i u budućnosti kročiti uspješnim koracima, slijedeći i dalje razvijajući svoju dosadašnju znanstvenu, stručnu i nastavnu politiku. Naravno, nova vremena nose i nove izazove koje ćemo, vjerujemo, uspješno svladavati, doprinoseći tehnološkom boljitku naše domovine u područjima iz djelatnosti Zavoda.