Priča o pradjedu, priča o djedu, priča o Goranskim alraunama

(priča o ljudima koji vide i više od mogućeg)

Šetajući Goranskim šumama možete vidjeti svašta
i ništa!
To ovisi i o Vama!
Ovo je priča o šumskim stvorenjima - veselim, tužnim,
lijepim, ružnim, ... koja obitavaju u šumama Gorskog kotara.
Bila su tu prije nas, a bit će i kad nas nebude, na radost oku i duši onih
koji ih vide i posjećuju. Pokušajte ih i Vi sresti prvom prilikom i
podijeliti s njima nešto ljudsko jer
alraune, mužaki, čovječuljci,.. imaju u sebi puno toga ljudskog!

Mario Žagar

U našoj obitelji nekad se bake zovalo "staremame", a djedove naravno "staritate". U tom smislu, postojao je jednom jedan staristaritata o kojemu su još davnih vremena pisale novine. Zašto?

Dobra priča svakako mora imati sretan završetak. Ako ste do kraja pročitali prethodni članak, slijedi i nastavak koji autor članka nije predvidio, a taj je da je staristaritata imao nasljednika koji je postao tata, a njegovi su potomci dobili svoje potomke koji su pak dobili svojeg starogtatu i sve u svemu, priča o mužakima i dalje traje. Zanima li vas kako oni danas izgledaju?

Djedove alraune, a djeda smo zvali Frane!

Mario Žagar

Staritata Frane Matković bio je jedan od šesnaestero braće i sestara, Lovrinih nasljednika. U materijalnom smislu nije se niti moglo bog zna što naslijediti, ali što se tiče "šopanja" (prepariranja životinja) i "mužaka" (alrauna), neka slike govore.  Na žalost, stotine primjeraka završile su kao poklon onima koji su to s vremenom pretvorili u komad drva za ogrijev... ipak ... nešto je ostalo! Ima tu tužnih, ima i ružnih, veselih, starih... šibala ih bura, močio jugo, a koji je koji? Izaberite!