korisnik: lozinka:
Naslovnica Pretraživanje English AAA
 
HIPERMEDIJA

Hipermedija je nadogradnja na multimediju, a označava multimedijske sadržaje koji su međusobno isprepleteni. Mreža se najčešće gradi poveznicama (eng. Hyperlink) iako može biti prikazana i na neki drugi način.

Prvi začetnik ideje, Ted Nelson, pokušao je izgraditi prvi hipermedijski sadržaj u sklopu svojeg projekta Xanadu. Iako sam projekt nije u potpunosti ostvaren on u svojoj osnovi predstavlja današnji Internet iako se ujedno i razlikuje od njega. Projekt Xanadu je trebao omogućiti brzu i jednostavnu usporedbu više dokumenata i jednostavan prijelaz s jednog na drugi pri čemu se ne gubi smisao. Jedan od problema implementacije hipermedije na Internetu je taj što nakon što se napusti neki dokument odabirom poveznice potrebno je pamtiti sadržaj s kojeg se došao. Nakon nekoliko brzih prijelaza vrlo lako se gubi potpuni kontekst. Xanadu bi trebao riješiti taj problem vizualnim pamćenjem starih sadržaja na ekranu. Dodatna zanimljiva mogućnost je da se dokumenti u projektu Xanadu nikad ne brišu već se samo zamjenjuju novijim inačicama. Sam dokument bi bio pohranjen u nekom općenitom obliku u bazu. Ako se dokument ne bi mogao dohvatiti iz lokalne baze, tada bi se dohvaćao s udaljenog poslužitelja. Sam projekt omogućavao bi i uključivanje sadržaja iz više dokumenata u jedan, na istoj stranici.

Hipermedija, odnosno Web, ipak nije krenuo u smjeru u kojem je to u početku zamišljao Ted Nelson. Iako su neke ideje ostale, a neke prilagođene današnja hipermedija ipak se temelji više na datotekama na disku u hipertekstualnom zapisu nego zapisima u bazi, iako se i ti trendovi polako mijenjaju sve većim prelaskom na pohranu zapisa u bazama podataka i korištenjem HTML predloška u njihovom ispisu.

Hipermedija danas može prikazati dokumente koji u sebi sadrže i druge elemente osim teksta, kao što su audio ili video zapis i slike. Jedna od najvećih prednosti hipermedije koja je zadržana je ta što se poveznicama može jednostavno kretati između dokumenata, bez obzira gdje se oni fizički nalaze, a sam preglednik ih samostalno dohvaća bez dodatne intervencije korisnika.

 


TRAŽILICA